Otok na kojemu je sveti Franjo pronašao svoje utočište

Omiljeni svetac, Franjo Asiški, na bezbroj primjera i načina pokazao je kako se vrijeme društvene izolacije može pretvoriti u duhovno iskustvo razmatranja, molitve i razmišljanja.

Sveti Franjo je jedan od omiljenih katoličkih svetaca svih vremena, pa ipak mnogi vjerojatno ne znaju za njegove trenutke povlačenja i traženja samoće jer nije mogao propovijedati bez molitve, razmišljanja i kontemplacije.

Godine 1220. sveti Franjo je krenuo u Svetu Zemlju gdje se sastao s egipatskim sultanom Malikom-al-Kamilom kako bi s njim razgovarao o zajedničkoj potrazi za mirom. Taj se sastanak još i danas smatra primjerom međuvjerskoga dijaloga. Vrativši se u Veneciju nakon višemjesečnoga putovanja teretnim brodom, sveto Franjo je kao propovjednik bio na vrhuncu slave. Tisuće su bile nadahnute njegovim pozivom da se odreknu svjetovnoga imanja, a da žive životom pokore, bratske ljubavi i mira.

Po dolasku u Veneciju, stotine vjernika su mu žurile u susret, ali Franjo je u tom trenutku shvatio da mu je prije svega potreban trenutak tišine, razmišljanja i molitve prije nego se vrati svojoj ovozemaljskoj misiji. Tako se malim čamcem uputio na otok u Venecijanskoj laguni, smješten između otoka Burano i Sant’Eramo, danas poznat kao Sveti Franjo iz pustinje.

Sveti Bonaventura iz Bagnoregija je u Biografiji svetoga Franje zabilježio kako je ovoga sveca upoznalo mnoštvo ptica koje pjevaju, ali su prepoznale i snažan osjećaj tišine, te su znale zašutjeti i stvoriti ozračje mira. Baš ono što je Franji trebalo!

Nakon nekoliko tjedana razmišljanja među čempresima i borovima, Franjo se vraća u Asiz svojoj braći u zajednicu koju je osnovao.

Inspiriran svečevim posjetom, vlasnik otoka Jacopo Michiel poklonio je zemlju novoosnovanom franjevačkom redu. Pet godina kasnije franjevački redovnici su položili prvi kamen samostana koji je i danas u upotrebi. Tijekom 15. stoljeća epidemija malarije je natjerala fratre da napuste samostan. Franjevci se ovdje nisu vratili 20 godina pa je zbog toga otok i dobio naziv Sveti Franjo iz pustinje.

Za vrijeme Napoleona franjevci su još jednom morali napustiti otok i samostan koji je pretvoren u vojnu postaju. Nakon toga franjevci su se vratili i još i danas vode brigu o samostanu, umjetničkim djelima i zatvorenim vrtovima. Danas je ovaj otok idealan za bijeg od buke u Veneciji, a do njega se može doći privatnim taksi brodom s obližnjega otoka Burano.

Osim toga, ukoliko ste u potrazi da duhovnim odmorom i okrjepom, uvijek možete kontaktirati franjevce na e-mail: sfdeserto@libero.it i rezervirati svoje mjesto i vrijeme odmora. U redovitim uvjetima samostan je otvoren i za posjetitelje koji žele vidjeti o osluhnuti povijest ovoga maloga otoka.