Andrijana Pravidur: Bazilika u Cimu kod Mostara

 Zbog svoje  karakteristične arhitektonske osnove, bazilika u Cimu je među  nekoliko desetina do danas poznatih bosanskohercegovačkih starokršćanskih bazilika izuzetan i jedinstven primjer kasnoantičkog graditeljstva.

U srcu Hercegovine, sjeverozapadno od Mostara, nalaze se ostaci još jednog bisera kasnoantičke sakralne arhitekture u našoj zemlji. Jednobrodna bazilika s tri apside na položaju Crk­vina u Cimu nesvakidašnja je ostavština graditeljskog i kulturno-povijesnog naslijeđa u dolini Neretve. Na postojanje objekta sakralnog karaktera već su ukazali slučajno otkriveni nalazi ulomka nadvratnika s prikazom pauna davne 1900. godine, a pretpostavke o kasnoantičkoj bazilici potvrdila su sustavna arheološka istraživanja u periodu od 1966.-1969. godine pod vodstvom arheologa Tomislava Anđelića i Muzeja Hercegovine. Zbog karakteristične arhitektonske osnove bazilika u Cimu je naspram nekoliko desetina do danas poznatih bosanskohercegovačkih starokrš­ćanskih bazilika izuzetan i jedinstven primjer kasnoantičkog graditeljstva.

Posebnost bazilike

Riječ je o jednobrodnoj starokrš­ćanskoj bazilici orijentiranoj u pravcu istok-zapad s apsidom na istočnoj strani kao i kod većine bosanskohercegovačkih bazilika. No, za razliku od većine drugih bazilika, ova u Cimu se odlikuje vrlo solidnom, preciznom i pravilnom gradnjom. Zidana je od pritesanog kamena muljike, složenog u redove tehnikom opus quadratum, a zidovi bazilike su cijelim opsegom s vanjske strane ojačani s dvadeset i tri kontrafora. Ipak posebno obilježje ovog arhitektonskog zdanja iskazuje se u obliku prezbiterija, što čini baziliku u Cimu jedinstvenim primjerom starokrš­ćanske arhitekture. Za razliku od ostalih bosanskohercegovačkih bazilika koje slijede ustaljen i najčeš­ći koncept bazilike s jednom polukružnom apsidom, istočni, oltarni, dio bazilike u Cimu je u obliku trikonhosa, tj. u prostoru razveden s tri polukružne apside. Izuzetak predstavlja bazilika u Založju kod Bihaća čiji tlocrt približno odgovara ovome u Cimu. Stoga je u oba slučaja riječ o kasnoantičkim bazilikama s troapsidalno oblikovanim prezbiterijalnim dijelom i jedinstvenoj pojavi u unutrašnjosti nekadašnje provincije Dalmacije. S južne strane na baziliku se nadovezuje memoria (grobna kapela) koja u osnovi, s tri polukružne apside, ima oblik sličan samoj bazilici. Unutrašnji prostor bazilike sadrži sve ustaljene i poznate elemente jedne kasnoantičke sakralne građevine, koje čini narteks, naos, đakonikon i protezis s desne strane naosa, te baptisterij – krstionicu, s lijeve strane naosa u kojoj se nalazila piscina elipsoidnog, a ne ustaljenog križnog oblika.

Moći mučenika ispod oltara

U središnjoj apsidi bazilike ispod četvrtaste kamene ploče nad kojom je stajala menza otkriven je sepulchrum reliquiarum – grob za moći u kojemu su pronađeni relikvijari in situ. Posmrtni prah mučenika-sveca kojem je bila vjerojatno posvećena crk­va stavljen je u dvije koštane i dvije srebrne kutijice koje predstavljaju jedinstven nalaz na području naše zemlje. Relikvijar od srebrnog lima u obliku kocke ukrašen je motivima križa, tordiranih traka i palminih grančica u tehnici iskucavanja.

Sa ovog lokaliteta potječe veliki broj kamenih ulomaka sa bogatim i raznovrsnim ukrasima. Dijelovi kamenog crk­venog namještaja ikonografijom i ornamentom ukazuju na dvije faze gradnje, odnosno na stariju i mlađu fazu bazilike. Osnovni dekorativni elementi kamene plastike u starijoj fazi su akantus i vinova loza s grožđem, te pleter – klasični motivi koji još uvijek nalaze primjenu u kasnoj antici, a posebno su prisutni na arhitekturi i namještaju starokrš­ćanskih bazilika. Kamenu plastiku mlađe faze karakterizira nešto stiliziranija klasična dekoracija, te raznoliki sadržaj motiva u prikazu križeva, janjaca, golubova i riba – karakterističnih simbola koji su već učestalo zastupljeni u krš­ćanskoj ikonografiji. Vjerojatno je da se na temeljima starije, prvobitne bazilike podigla nova crk­va s istim tlocrtom na što mogu ukazivati i nalazi ulomaka dviju oltarnih menzi – jednoj od mramora, a drugoj od kamena muljike. Tako je na osnovu nalaza i oblika bazilike moguće pretpostaviti da je prva, starija crk­va sagrađena u drugoj polovini 4. ili prvoj polovini 5. stoljeća, a druga, mlađa crk­va u 6. stoljeću.

Gledajući plan i način gradnje, bazilika u Cimu predstavlja jedan od ljepših primjera bosanskohercegovačke starokrš­ćanske arhitekture. Bazilika s pridruženom grobnom kapelom, brojnim i raznovrsnim nalazima, bogato dekorirane kamene plastike i jedinstvenim nalazom relikvijara, svjedoče o vrlo važnom sakralnom mjestu. U arhitektonskom pogledu bazilika se izdvaja od do sada poznatih istovremenih bosanskohercegovačkih primjera. Tipološki se veže za područje Dalmacije gdje je poznato nekoliko građevina sličnog tipa, a odakle su u unutrašnjost provincije Dalmacije dolazili razni kulturni i graditeljski utjecaji, posebno iz Narone i Salone. Na primjeru bazilike u Cimu, očituje se skladan spoj graditeljskih obilježja dalmatinske obale i unutrašnjosti nekadašnje provincije Dalmacije.