Elizabeta Mađarević: ‘Ispada da državnu politiku hrvatskih institucija kroje medijski akteri’

Nedavno je održano ročište na Službeničkom sudu Ministarstva uprave u slučaju Ministarstva vanjskih i europskih poslova protiv diplomatkinje Elizabete Mađarević radi verbalnog delikta kojega je pokrenuo glavni inspektor MVEP-a Damir Božić u rujnu prošle godine nakon što je jedan portal pokrenuo medijski linč protiv službenice Mađarević.

Krenulo je od tri rečenice impresije s ljetovanja u Grčkoj kojega je državna službenica objavila na svom zatvorenom privatnom profilu, a netko ih je dostavio novinaru Gordanu Duhačeku.

Povodom nedavno održanog ročišta razgovarali smo s Elizabetom Mađarević, koja nam je otkrila više detalja o svom slučaju.

Narod.hr: Kako komentirate podizanje optužnice za verbalni delikt Vašeg poslodavca Ministarstva vanjskih i europskih poslova pri Službeničkom sudu i njihov zahtjev za otkazom Vama?

Kao što sam naglasila i u svom iskazu početkom srpnja, ja ne znam za što me se sudi jer u njihovom Zahtjevu nije navedeno koji sam zakon prekršila te stoga nije nimalo jasno ni koju sam to službenu dužnost prekršila. Jasno je jedino da je MVEP-u od zaštite stručne djelatnice, na što je bio dužan, važnije bilo što misli jedan portal u Hrvatskoj i jedan novinar koji je protiv mene pokrenuo linč i koji je više puta Republiku Hrvatsku i njezine građane ismijavao pa čak bio i prekršajno prijavljen za izrugivanje simbolima hrvatske državnosti. Ukoliko je taj novinar glavni poslodavac i ukoliko on određuje tko smije, a tko ne smije raditi u državnoj službi i kakve stavove neki službenik mora imati, onda je posve nevažno što sam ja počinila jer se u obzir uzima samo ono što je iskonstruirao taj portal, a to je pak nevjerojatna sramota za jednu hrvatsku instituciju poput MVEP-a i poraz pravosuđa i demokracije u Hrvatskoj. Ispada da državnu politiku hrvatskih institucija kroje medijski akteri, a nečiju krivicu određuje samodeklarirani medijski cenzor, ne zakoni i Ustav RH. Tužno je da institucije države ne provode zakone već stvaraju pravnu nesigurnost, često iz neznanja o pravnim propisima ili pak nemara, a ponekad i namjerno. Primjerice, meni nije isplaćena plaća mjesec dana, ali ni regres na što imam pravo.

Foto: Privatni album (Elizabeta Mađarević i Richard Grenell)

Narod.hr: Vaša je obrana naglasila da ste Vi kao državni službenik dužni služiti javnome interesu, te imate ustavna i zakonska prava koja štite Vaše pravo na politička opredjeljenja i njihovo javno izražavanje.

U demokratskim europskim državama, birokrati odnosno javni službenici, uključujući i diplomate, nisu robovi jedne vlasti kao u despotskim sultanijama ili nedemokratskim jednopartijskim sustavima, već su javni službenici koji rade u javnom interesu neovisno o trenutnoj stranci na vlasti. Demokratske države ne propisuju svojim građanima što i kako trebaju misliti niti im ograničavaju slobodu izražavanja vlastitih političkih, vjerskih ili ostalih opredjeljenja. Prema tome, demokratske se države na Zapadu razlikuju od policijskih ili komunističkih država u svijetu koje su totalitarne u smislu da kontroliraju i javni i privatni život svojih građana odnosno podanika. To je posve jasno rečeno u Zakonu o državnim službenicima i Ustavu RH. Dok god je Hrvatska demokratska država, i dok god postoje odredbe u Zakonu i Ustavu da državni službenici poput mene ne smiju biti diskriminirani od strane poslodavca na osnovu njihovih političkih, vjerskih i drugih opredjeljenja, diplomati imaju pravo javno i privatno iznositi stavove o društvenim pitanjima ili bilo čemu drugome. Dapače, zakonodavac je u nekoliko članaka Zakona o državnim službenicima bio posve jasan kada je omogućio politički angažman službenika i shvatio da identitet svakog službenika ne počinje niti završava u državnoj službi. Nisam niti prvi niti posljednji diplomat koji je nešto objavio na privatnom profilu ili pak javno u nekom stručnom radu. Dapače, to je sve posve zakonito i normalno.

Narod.hr: Ipak, kažu da su Vaši stavovi prouzročili štetu za ugled RH?

To je uistinu apsurdna argumentacija koja se temelji na institutu verbalnog delikta ravnu onome iz 1977. jedne totalitarne države. Jedna kriva riječ koja se ne sviđa nekome može vas odvesti pred sud, u zatvor ili izbaciti s posla na ulicu. Da se tako sudi za privatne stavove i licentiu poeticu i u europskim zemljama, Zapad nikada ne bi napredovao po pitanju pravne sigurnosti i funkcionalne uprave. Ako se mene, običnu službenicu, sudi za moje iznošenje stavova u privatnosti, zašto se ne sudi one dužnosnike i veleposlanike koji nisu čak niti na svojim funkcijama pri službenim dužnostima slijedili službene stavove RH ili Vlade i branili nacionalne interese, a koje je apostrofirala bivša Predsjednica 2017. godine? Postoje uistinu oni koji uništavaju ugled RH, ponajviše svojim nedjelovanjem, a to zasigurno nisam ja. Diplomacija i nacionalni interesi ne trpe političku korektnost, niti itko pita za nečije privatne izjave izvan službenog konteksta jer za sve postoji vrijeme i forma. Također, interesi EU-a nisu nužno interesi Hrvatske, a to se često previđa. Hrvatska sa svojom minornom snagom glasa u Vijeću EU-a ne može puno i po tome svakako nije ravnopravna s drugim jačim članicama, ali je tužno da se uspjeh Hrvatske mjeri jedino dobivanjem novca iz fondova EU-a koji je zapravo samo povrat hrvatskog novca iz EU članarine. Mene zapravo rastužuje to što u sustavu ne postoji niti osnovna razina razlikovanja tih stvari, kako s pravne, tako i s političke strane. No, kako je državna i javna uprava namjerno uništavana godinama jer su na rukovodeće funkcije dolazili ljudi posebnog porijekla, ali bez integriteta i kompetencija, posljedica svega jest erozija sustava radi nestručnosti i negativne selekcije.

Narod.hr: Može li se ljudima prema europskim vrijednostima suditi zbog izrečene riječi?

Mislim da je najveći problem to što u javnosti i među vladajućim političarima ne postoji niti zrnce volje da se stvari postave na pravi način i da se građanima ove zemlje omogući normalan život koji pretpostavlja da možete biti stručni i uspješni u svome poslu, a da vam se egzistencija ne dovodi u pitanje ako imate stavove koji poltronski ne slijede stav vlasti. Ne vidim zašto ljudi ne bi smjeli kritički razmišljati i iznositi svoje stavove, kako javno tako i privatno, osim ako se namjerno guše temeljna građanska prava i želi zaštititi određene nezaslužene privilegije. Afere koje smo gledali oko prisluškivanja i kontroliranja razgovora na nekim privatnim whatsapp grupama ili na društvenim mrežama od strane nekih političara ili novinara, dovode u pitanje demokratski karakter Republike Hrvatske. Jesu li to europske vrijednosti koje se posljednjih nekoliko godina tako revno promiču? Mislim da je odgovor jasan. Članak 9. i 10. Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima trebali bi ponovno pročitati dežurni europejci koji kada trebaju pokazati svoje demokratsko lice u koje se kunu, nestanu sa scene. Biti demokrat i vjerovati u temeljne slobode građana, uostalom zahtijeva karakter i određene vrline poput hrabrosti i razboritosti. Ja pak vjerujem upravo u te europske vrijednosti koje, između ostalog, podrazumijevaju i zaštitu vlastitih granica, tradicije i kulture.

Foto: Privatni album (Elizabeta Mađarević s njemačkim parlamentarcima)

Narod.hr: Koji je najveći problem javne i državne uprave danas prema Vašem mišljenju?

Državna i javna uprava postala je poligon osobnih interesa visokorangiranih rukovodećih službenika i dužnosnika, a stručni ljudi koji imaju moralnog i profesionalnog integriteta stoje na putu takvima, što se moglo vidjeti u slučaju demografa Strmote. Uistinu brine, primjerice, način na koji se uvodi 5G mreža u Hrvatsku koja je štetna za zdravlje i čije su uvođenje stopirale mnoge zemlje poput Švicarske ili Slovenije. Javne agencije poput HAKOM-a i zdravstvenih instituta koji bi se trebali brinuti da se ovakvi projekti ne provode jer su potencijalno vrlo opasni za građane, bez obzira na nečiji privatni, gospodarski interes ili EU lobiranje, uopće ne propituju takve odluke Vlade, a upravo su oni ti koji moraju štititi javne interese. Slično je i kod drugih važnih pitanja, kao što je kontraproduktivno uvođenje eura, enormno iseljavanje i demografska obnova, nelegalne migracije, uništenje Imunološkog zavoda i kolapsa zdravstva i mirovinskog sustava. Zvuči nevjerojatno da se milijuni troše iz proračuna za upitne privatne subvencije obnovljivih izvora energije, a da se nema koji milijun za inkubatore u Petrovoj ili da se liječnicima podignu plaće kako ne bi odlazili iz Hrvatske. Sve je to posljedica namjernog uništenja stručnog kadra unutar javnih institucija i bezakonja pred kojim se zatvaraju oči. Tome smo svjedoci i oko histerije s koronom jer postoji mnoštvo pitanja, ali odgovore nudi samo jedno političko tijelo i probrani stručnjaci koji sve one koji nude drugačija, znanstveno utemeljena rješenja nazivaju državnim neprijateljima, što upravo dovodi u sumnju namjere i ciljeve korona projekta.

Izvor: narod.hr