Katedrala sv. Jakova u Šibeniku – Biser hrvatske kulturne baštine

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.

Gradnja nove katedrale simbolički je bila kulminacija višestoljetnog stremljenja grada Šibenika, da se odvoji od trogirske biskupije te da i uz vlastitu crkvu stekne i komunalnu autonomiju. Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova.

Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira od 1298. kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. Gradnja je međutim, započela tek 1431. i trajala uz prekide do 1536.

Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci, prvenstveno zbog propuštanja vode. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola Bionija i uz potporu austrijske vlade izvršena je temeljita i sveobuhvatna restauracija (1843-1860).

Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola!

Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947.- 1949.), a izmjenom željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale. Tri granate ispaljene s broda bivše JNA 18. rujna 1991. probile su kupolu katedrale. Sanacija oštećenja kupole izvršena je od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997., a program održavanja (čišćenje) i nadgledanja se nastavlja i dalje.

Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzije 38 x 14 m i s najvišom visinskom kotom od 38 m u vrhu kupole. Posvećena je 1555. Najimpozantniji dio hrama su krov i kupola. Kao i ostali dijelovi crkve, izrađeni su isključivo od kamena i primjenom konstrukcijskog postupka kojim je Juraj gradio apside i sakristiju. krov središnje crkvene lađe i poprječnog broda tvori izvana i iznutra vidljiv svod polukružnog oblika, pobočnih lađa pokrov četvrtkružne forme.

U katedrali je nekoliko grobnica šibenskih biskupa!

Posebnu pozornost zaslužuje krstionica hrama, koju je Juraj Dalmatinac smjestio u prizemlje južne apside. To je okrugla, mala prostorija s udubinama što se dodiruju u stupovima. Na njihove lisnate kapitele umjetnik je postavio statue proroka u baldahinima i natkrio prostoriju blago svinutim svodom, razdijeljenim trakama u četiri polja.

Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima ljudski je lik najzatupljeniji. Osim četiriju statua proroka (dvije sačuvane), čitav je svod ukrašen cjelovitim likovima anđela, glavama kerubina i markantnom glavom Boga Oca. Trio punačkih i u pokretu modeliranih golišavih dječaka majstor Juraj je smjestio uz nosač krstioničkog zdenca postavljena u sredini prostora.

U katedrali je nekoliko grobnica šibenskih biskupa. Desno od glavnog ulaza sahranjen je Juraj Šižgorić u kamenom sarkofagu na čijem je poklopcu lik biskupa djelo Jurja Dalmatinca. S lijeve strane je sarkofag biskupa Ivana Stafilića, a s desne strane polukružnog stubišta kojim se penje u prostor kora smještena je grobnica Mlečanina Callegaria, biskupa šibenskog (1676. – 1722.). S lijeve strane je grobnica biskupa Spingarole (1573. – 1589.) s reljefom ležećeg prelata kojeg je izradio Šibenčanin Antun Nugulović, piše na mrežnoj stranici Šibenske biskupije.

Izvor: hkm.hr