Livio Marijan: “Huligani” brane crkve i život u Poljskoj

Ovih dana u Poljskoj mladi pripadnici navijačkih skupina okupljaju se pred crkvama da ih obrane od napada ljevičarsko-liberalnih i od Soroša financiranih fundamentalista koji zbog zakona o pobačaju napadaju crkve i ruše kršćanske simbole u svojoj borbi za ”slobodu izbora” – u ovom slučaju na pravo prekida nečijeg života.

Žabu, kita ili ugroženu zmiju ne smiješ ubiti, travu ne smiješ gaziti (jer po novom i ona ima svoja prava), ne smiješ ni kućnog ljubimca krivo pogledati da ne budeš prozvan za nekakvu ”mržnju”, da ne spominjem druge ”blagodati” novog doba, ali se očekuje da prihvatiš kako začeto dijete nema pravo na život, jer to pravo pripada ženi u čijem je tijelu začeto. Znači da prihvatiš ubojstvo čovjeka koji se ne može braniti, i prepustiš njegovu sudbinu nečijem hiru, sebičnosti i samovolji. Još nijedan doktor nije trudnoj ženi rekao: Vi nosite skup bioloških stanica, nego: Vi nosite dijete. Ili kad žena izgubi dijete ne kažemo da je izgubila skup stanica.

Borba oko pobačaja pokazuje svu tragediju naše do krajnosti izvitoperene i odnedavno zakonom zaštićene sebičnosti gdje više nema odgovornosti. 

A s time prestajemo biti ljudi. Životinja ne pozna odgovornost i savjest i svijest. Ali čovjek pozna. I po tome je čovjek. Kršćanska Crkva ne može odustati od toga da brani život svakoga, pa i nerođenoga čovjeka. Time ona brani još zadnji tračak pravednosti i odgovornosti ljudskog roda i to kontra samorazarajućeg čovjeka koji kad popusti sebi i svom nagonu postaje najgora životinja koja je u stanju uništiti sebe i sve oko sebe. Ako je zabranjeno ubiti čovjeka, kao zločin, onda ga ne može biti dozvoljeno ubiti kad je najmanji i najranjiviji. Civilizacija koja ozakoni takvo ”pravo” je zločinačka. Sve ove razularene rulje koji napadaju i pale i ruše crkve radi toga jer ona brani tu zadnju istinu o čovjeku, sutra će tražiti pravo da se ubije svatko tko smeta njihovoj egoističnoj i hedonističkoj gladi udovoljavanja prohtjevima pod svaku cijenu.

Nije ovo pitanje vjerskog uvjerenja. 

Jer ako čovjeku damo vlast da odlučuje po svojoj volji i prohtjevu da bude ”gospodar života i smrti” i da ubija bez odgovornosti onda jao nama. Ozakonjujemo džunglu i uništavamo sami sebe. I čovjek i životinja po samom prirodnom nagonu brane i brinu (do žrtvovanja sebe) svoje mladunče, dijete, a samo nakaze i neprirodni izrodi ubijaju. Razlika između sistematskog ubijanja u Auschwitzu ili Staljinovim gulazima ili abortus klinikama je nikakva. To su sistemska i legalna ubijanja ljudi od strane drugih ljudi koji misle da imaju na to pravo. Zgaziti gnjezdo jaja nekih zaštićenih ptica ili zmija je zločin, a iščupati dijete iz majčine utrobe je ”pravo”!? Ili loviti neke ribe kad se mrijeste se ne smije (dakle njihov zametak je riba), a zametak čovjeka sto je onda? Izraslina poput bradavice?? Svatko s imalo savjesti i poštenja u sebi instinktivno osjeća i zna da to nije u redu. Pa histerizirale ove horde ubojica koliko hoće. Još nijedan čovjek, ni jedna vlast, nisu ”ubili Boga”, nit dobili rat protiv njega.

Evo pred blagdan Svih svetih je prilika da se sjetimo svi kako će nam suton života kad tad doći i da ćemo stajati pred sudom Istine, Pravde i Ljubavi sami, goli i manji od makova zrna. I jedina će nam obrana biti baš to: istina, pravda i ljubav koju smo se trudili ili ne trudili živjeti u ovom kratkom i bijednom životu na zemlji. Eto, i tzv. ”huligani” i navijačke ekipe to osjećaju i znaju, braneći crkve u Poljskoj od onih koji su nazvana ok, a huligani u duhu i duši.