General Glasnović: Macelj – ogledalo srama hrvatskih vlasti
Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13 000 Hrvata - vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1500 masovnih grobnica žrtava Komunističkog režima do sad pronađena u Sloveniji i u Hrvatskoj
Ovih dana prisjećamo se žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13 000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1500 masovnih grobnica žrtava Komunističkog režima do sad pronađena u Sloveniji i u Hrvatskoj.
Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao svoj pištolj Walter 7.62 mm s kojim ih je likvidirao metkom u potiljak nikad nije optužen za ta ubojstva. U Demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu, i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način mu dao podršku i abolirao njegove zločine. Tražio je da se u „zaslužne antifašiste“ ne dira. Hršak je „zaslužan“ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika. Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu. U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili, kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag.
Ali kosti ne lažu.
Unatoč tisućama izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koja su predana ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava su sabotirana a oni su abolirani uz pomoć Duboke države. Još 2004 god. MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen. Svi Glavni državni odvjetnici od 92′ od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Zašto ih novinari ne ispituju o tome? Zašto mediji ne istražuju? Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko? Može li se naći iti jedan pošteni državni odvjetnik a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?
Jučer smo mogli pročitati u jednim dnevnim novinama kako bivši ministar Jarnjak hvali svojeg mentora Jožu Manolića, šefa Bjelovarske OZNE i tamničara hrvatskog naroda. U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak… Svjedoci umiru, zločinci umiru a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima. Do 90-te se o svemu nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo? DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti ove srpske, iz Domovinskog rata. Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. isto kao i ono što se događalo 1945. godine. U svim institucijama i dalje rade ljudi povezani s bivšim režimom, lustracija nije provedena i zato nema nikakvih rezultata. A bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.
Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom, koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u našim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.