Davorin Karačić: Koljeno Dnipra ključna točka poraza i pobijede u Ukrajini

Koljeno Dnipra će po mome mišljenju postati novo bojište jer pokriva dva mosta preko Dnipra te time i vezu s istočnim frontom, gdje se nalazi pola ukrajinske vojske i to najbolje snage. Upravo na tome području nema klinova ni snažnih prodora budući su ukrajinske snage dobro ukopane i utvrđene ali je prisutan stalni pritisak i polagano zauzimanje terena, selo po selo od strane ruske vojske i separatista.

Ono što je problem je nedostatak manevarske sposobnosti ukrajinske vojske koja polako ostaje bez zaliha goriva i streljiva a put do Dnipra je gola livada bez šume ili brijega, kroz sela a rusko zrakoplovstvo dominira nebom.

Prodor preko Izyuma na jug, što više nije tajna niti se Rusi trude sakriti smjer napada, Rusima omogućava okruživanje glavnih snaga ukrajinske vojske na istoku.

Poltava, kao prirodno središte ovog područja, te sjecište puteva, također bi se uskoro mogla naći kao poprište teških borbi.

Zauzimanjem Poltave kao stupne točke, kompletan ukrajinski položaj na istoku zemlje bi bio doveden u pitanje.
Očajne prometnice koje su u prvim danima rata pokazale kao ukrajinski saveznik, mogle bi postati problem za ukrajinsku vojsku na istoku jer jedini suvisli put od sektora Slovjansk-Kramatorsk-Severodonetsk, a ne seoske staze, padom Izyuma, prolazi kroz Pokrovsk koji će se pokazati kao jedno od starteških točaka Ukrajinske obrane. Cesta na potezu Pokrovsk-Pavlovgrad-Dnipropetrovsk mora postati linija odsudne obrane jer bez toga nestaju svi vidovi opskrbe za vojsku na istoku.

Moje mišljenje je da se za sada Rusi neće izlagati riziku prodora prema Poltavi jer na iznenadne prodore više ne mogu računati a za potiskivanje nemaju dovoljno efektiva, obzirom na zauzetost na drugim bojišnicama.
Unatoč naglasku na Kyivu, i dalje kao i 01.03.2022. stojim na stavu da se radi o skretanju pozornosti i navlačenju ukrajinskih snaga na obranu grada iznutra. Sa raspoloživim snagama, Rusi za sada nemaju snage za istodobno okružiti Kyiv te držati inicijativu na istoku zemlje.

Trenutno zatišje i monotonost na bojištu je prvenstveno rezultat rotacije snaga, budući se oštećene i izraubane snage povlače na popunu i odmor a nove tek uvode u operaciju.

Ukrajinska vojska na istoku, njezin položaj i ojačavanje bokova tih snaga postati će onaj detalj koji će odlučivati o tome, hoće li se ukrajinska obrana raspasti ili će Rusija biti dovedena u stanje pozicijskog ratovanja s manjim pomacima, a takav način vođenja rata bolje odgovara obrani koja brani svoje nego napadača koji gubi moral ne postizanjem pobjeda koje je očekivao.

A da bi se istok kvalitetno držao, kontrola nad koljenom Dnipra je uvjet bez kojeg se ne može.

Slava Ukraini!