U Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku pronađena knjiga Pripisagnie pocetka kragliestva bosanskoga iz 1775.

U Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku pronađena je knjiga fra Luke Vladimirovića Pripisagnie pocetka kragliestva bosanskoga iz 1775., vlasništvo franjevačkog samostana u Karinu

Samostan je bio razoren 1993. tijekom srpske okupacije tog dijela Hrvatske i njegova je knjižnica izgorjela pa je knjiga nađena u Dubrovniku jedini danas uščuvani primjerak ove nekada bogate knjižnice. U utorak 3. listopada 2023. voditeljica Zavoda akademkinja Nella Lonza predala je knjigu gvardijanu samostana fra Petru Klariću.

Luka Vladimirović je hrvatski povijesni i medicinski pisac (Sladinjac kraj Ploča, 16. IV. 1718 – Zaostrog, 8. X. 1788). Osnovnu naobrazbu stekao je u franjevačkom samostanu u Zaostrogu i 1736. pristupio franjevačkomu redu. Studirao je teologiju u Šibeniku, Veneciji i Bologni. Od 1745. predavao je u franjevačkim školama u Makarskoj, Zaostrogu, Karinu i Šibeniku te bio župnik u Opuzenu, Šibeniku i Metkoviću. Od 1770. do 1773. bio je kustod franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U Arhivskoj kronici (Chronicon archiviale, 1770) donio je prvu povijest samostana u Zaostrogu. Na hrvatskom, talijanskom i latinskom napisao je više djela religijske i povijesne tematike: Slavodobitje karstjansko (1765), Život svetoga Šime Zadranina (1765), Kratka povijest kuće i obitelji Dobretić (Brevis historia de domo et familia Dobretich, 1772), Pripisanje početka kraljevstva bosanskoga (1775), O Bosanskom Kraljevstvu (De regno Bosniae, 1781). Tiskao je medicinsko djelo Likarije priprostite (1775) te bio prvi u povijesti medicine koji je upozorio na prijenosnika malarije, komarca malaričara. Pisao je i biografije (A. Kačić Miošić, L. Šitović) te pjesme. Dio njegovih rukopisa pohranjen je u arhivu franjevačkoga samostana u Zaostrogu.

Izvor: zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku

Vladmirović (Vladimirović), Luka, 

hrvatski povijesni i medicinski pisac (Sladinjac kraj Ploča, 16. IV. 1718 – Zaostrog, 8. X. 1788). Osnovnu naobrazbu stekao je u franjevačkom samostanu u Zaostrogu i 1736. pristupio franjevačkomu redu. Studirao je teologiju u Šibeniku, Veneciji i Bologni. Od 1745. predavao je u franjevačkim školama u Makarskoj, Zaostrogu, Karinu i Šibeniku te bio župnik u Opuzenu, Šibeniku i Metkoviću. Od 1770. do 1773. bio je kustod franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U Arhivskoj kronici (Chronicon archiviale, 1770) donio je prvu povijest samostana u Zaostrogu. Na hrvatskom, talijanskom i latinskom napisao je više djela religijske i povijesne tematike: Slavodobitje karstjansko (1765), Život svetoga Šime Zadranina (1765), Kratka povijest kuće i obitelji Dobretić (Brevis historia de domo et familia Dobretich, 1772), Pripisanje početka kraljevstva bosanskoga (1775), O Bosanskom Kraljevstvu (De regno Bosniae, 1781). Tiskao je medicinsko djelo Likarije priprostite (1775) te bio prvi u povijesti medicine koji je upozorio na prijenosnika malarije, komarca malaričara. Pisao je i biografije (A. Kačić Miošić, L. Šitović) te pjesme. Dio njegovih rukopisa pohranjen je u arhivu franjevačkoga samostana u Zaostrogu.