Tko je bio GOTTSCHALK!?

ukopisi Gottschalkova djela u kojima se spominje Trpimir, De Trina deitate, teološki radovi, gramatičarski radovi i pjesme nalaze se u knjižnici u Bernu (Cod. 584). G. također spominje neka lokalna obilježja iz jezika koji se rabe na istočnoj obali Jadrana

Izvor: pixabay.com
0

GOTTSCHALK (Gottschalk von Orbais), teolog, gramatičar i pjesnik (?, o. 805 — Hautvillers kraj Épernaya, 30. X. 868. ili 869). Otac, saski grof Bern, dao ga je kao oblata u glasoviti benediktinski samostan u Fuldi (biskupija Mainz). Tadašnji opat Hrabanus Maurus ga je tonzurirao i uveo u samostansku službu.

Osim u Fuldi G. se školovao u samostanu Reichenau, gdje se sprijateljio s Walahfridom Strabonom, autorom čuvenih Glossae ordinariae uza Sveto pismo, s kojim se vraća u Fuldu. Obojica se sprijateljuju s Lupom Severatom, poslije opatom Ferrirsa. Oni će podupirati Gottschalka u njegovim raspravama pred vjerskim sudovima, napose u sporovima o predestinaciji, i u sporu protiv Maurusa. G. se žalio crkvenim vlastima da je nasilno odveden u samostan te prisiljen na oblaciju pa mu je 829. odlukom crkvenog sabora u Mainzu vraćena sloboda, bez obzira na snažno Maurusovo protivljenje.

No G. se nije time zadovoljio, već je pokušao ishoditi i vraćanje golemih posjeda što ih je prigodom njegova stupanja u samostan u Fuldi dao njegov otac. Tu je Maurus dobio punu potporu biskupa Mainza Otgara, koji je Gottschalkovo otpuštanje iz samostana uvjetovao njegovim odustajanjem od zahtjeva za povratom imanja. Crkvene vlasti uputile su priziv caru Ludvigu I. Pobožnom, koji presuđuje da G. može otići iz Fulde u samostan u Orbais u Soissonskoj biskupiji, dok je Maurus o tom načelno znatnom sporu sastavio spis De oblatione puerorum, u kojem se zauzima za »valjanost obveza koje preuzimaju roditelji u ime svoje djece« (Ž. Rapanić).

Kada je G. napokon bio oslobođen samostanskih obveza, ali i prisiljen odreći se imovine, nije se vratio svjetovnom životu, nego je putovao od samostana do samostana, izgrađujući pod dojmom osobnog iskustva nauk o predodređenju za koji je temelj našao u učenju hiponskog biskupa sv. Augustina.

Oko 840. dolazi u samostan u Orbaisu, gdje se zaređuje i potom odlazi na hodočašće u Rim, no nije poznato je li onamo stigao. Propovijeda u Veroni te Maurus pismom upozorava tamošnjeg biskupa Nottinga (Nottwinga) koji otkazuje Gottschalku gostoprimstvo pa ovaj odlazi u Furlaniju na dvor markgrofa Eberharda, zeta cara Ludviga.

Prema sačuvanim pjesmama može se zaključiti da je G. tada ponešto ublažio svoja stajališta o predodređenju, ali ipak Maurus upućuje pismo upereno protiv Gottschalkova naučavanja. Nakon te opomene Eberhard otkazuje gostoprimstvo Gottschalku, koji napušta Furlaniju i dolazi na Trpimirov dvor.

U Hrvatskoj boravi 846–848, zatim putuje u zemlju Bugara te se preko Panonije i Norika vraća u Mainz. Optužen za herezu, u listopadu 848. na crkvenom saboru u Mainzu brani svoj nauk i optužuje Maurusa za semipelagijanizam. Sabor odbija njegovu obranu i izručuje ga nadležnom nadbiskupu i metropoliti u Reimsu Hinkmaru. Taj saziva 849. u Quierzyju pokrajinski sabor koji iz formalnih razloga poništava Gottschalkovo zaređenje za svećenika i osuđuje ga na bičevanje sve dok se ne odrekne svojega nauka.

Pod mukama G. sam spaljuje svoje rukopise. Potom je zatočen u samostanu Hautvillers, gdje piše spise u svoju obranu. U zbirci odgovora na različita pitanja u poglavlju Si Sibiliae et ceteri vates paganorum spiritum sanctum umquam meruerint mereri vel habere djela De Trina deitate G. donosi podatak o prilikama u Hrvatskoj za vladavine – kako ga naziva – »Tripemirus rex Sclauorum«.

Razigranost konja pri Trpimirovu odlasku u bitku s narodom Grka i njihovim prvacima – dakle ili s bizantskom vojskom ili s Bizantu podložnim dalmatinskim gradovima – poslužila mu je kao primjer za predodređenje.

Rukopisi Gottschalkova djela u kojima se spominje Trpimir, De Trina deitate, teološki radovi, gramatičarski radovi i pjesme nalaze se u knjižnici u Bernu (Cod. 584). G. također spominje neka lokalna obilježja iz jezika koji se rabe na istočnoj obali Jadrana. Time naslov rex, kako G. naziva Trpimira, dobiva na značenju. U historiografiji je otvoreno pitanje je li moguće Gottschalku pripisati pobudu za osnivanje benediktinskih samostana u Hrvatskoj (I. Ostojić), a isto je tako dvojbena pretpostavka je li G. upoznao Trpimira za njegova posjeta i upisa u Čedadski evanđelistar (I. Goldstein) ili je taj upis Gottschalkovo djelo (Rapanić). Gottschalkov Cod. 584, njegova pisma i radovi kritički su objavljeni.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.