Zoran TURZA: Kako treba patiti?

Na 197 stranica i u šest poglavlja eseji su ugledali svjetlo dana 2021. u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Recenzenti su profesori s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Danijel Tolvajčić s Katedre za filozofiju i dr. sc. Taras Barščevski s Katedre Svetog pisma Novog zavjeta.

Življenje patnje

Pisati o Knjizi o Jobu vrijedno je s obzirom na njezinu „svevremenost“ i to da se bavi jednim od najdubljih pitanja ljudske egzistencije – pitanjem patnje. Zbog toga je ona svojevrsni književni „klasik“ o kome Turza piše s nekoliko različitih točki gledišta prvotno objašnjavajući tumačenje tekstova općenito, a potom iznosi i uvod u ovu starozavjetnu knjigu.

Za razgovore autor je izabrao Antonija Nerija s područja filozofije, Luigina Brunija s područja ekonomije, Renéa Girarda i njegov antropološki pristup, te Gustava Gutierreza i njegovu teološku perspektivu.

Prije tih razgovora autor je smatrao kako je nužno prvobitno vidjeti o čemu je riječ u Knjizi o Jobu, odnosno koji su njezini ključni elementi. Stoga polazi od samog početka objašnjavajući kako je ona dio biblijskih mudrosnih spisa, tko je bio Job, koje je značenje njegova imena i sl. Posebice je istaknuo kako Knjiga o Jobu ne daje odgovor na pitanje: „Zašto postoji patnja?“, nego: „Kako treba patiti?“, u smislu kako ostati vjeran Bogu i u patnji. Raščlanjuje kako nije riječ o objašnjenju patnje, nego o življenju s njom, ali uz Božju blizinu.

Poticaj  na promišljanje

Turza se potom upušta u traganje za značenjima ovoga djela te tako najprije pokušava analizirati komentare Nerija koji je pod očitim utjecajem filozofije Barucha de Spinoze i pjesništva Giacoma Leopardija te piše o novoj perspektivi pitanja pravednosti koje se ne pozicionira unutar Božje transcendencije, nego u konkretnosti ljudske egzistencije.

U ekonomskom pristupu autor se kritički osvrće na Brunijev komentar i njegovu usredotočenost na retribuciju; antropološki pristup otkriva Girardovu slabost na području tumačenja razumijevanja žrtve i Boga u Knjizi o Jobu, a u zadnjem poglavlju donesen je teološki pristup u kome se Gutierrez priklanja Jobovu mističnom iskustvu s naglaskom da nakon susreta s Bogom treba uslijediti borba za prava siromaha i njihovo oslobođenje.

Tumačenja iznesena u ovoj knjizi mogu pomoći čitatelju otvoriti nova gledišta. Mogu tako svakoga navesti na razmišljanje o problemu siromaštva, potlačenosti, ekonomskim modelima te o praštanju i pomirenju.

 Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik