Erazmo ROTERDAMSKI: O svijetu i smrti Preziranje svijeta – Priprava na smrt – Utješni govor o smrti – Smrt i pogreb
Ovo izdanje sadržava četiri spisa Erazma Roterdamskog i tematski je naslovljeno O svijetu i smrti.
U prvom spisu (Preziranje svijeta) Erazmo propituje vrijednosti svijeta suprotstavljajući svjetovni i samostanski život, s vrlo zanimljivim, katkad i neočekivanim kritičkim uvidima.
Ostala tri spisa (Priprava na smrt, Utješni govor o smrti i Smrt i pogreb) žanrovski su različita i bave se središnjom temom smrti. Osim što su u njima brojna promišljanja, argumenti i uvidi koji su primjenjivi i danas, iz tih spisa doznajemo ponešto i o onodobnim praksama, životu i kulturi.
Oštroumnim, iskrenim i hrabrim izlaganjem o vjekovnim, humanističkim temama Erazmo djeluje prosvjetiteljski i pomaže stvari i pojave sagledati u njihovoj istini.
U tom smislu njegova razmišljanja i naputci mogu se držati i svojevrsnom terapijom suvremenom čovjeku i društvu.
Erazmo Roterdamski (1460. ili 1400-1530) jedan je od najistaknutijih europskih humanista.
Bio je augustinac, filozof i filolog, duboko predan znanstvenom radu i intelektualnoj slobodi. Priredio je važna izdanja te napisao više za paženih djela raznih žanrova – od pjesništva i pisama do rasprava.
Kao vrstan poznavatelj grčkog i latinskog jezika, zadužio je znanost svojim filološkim i tekstološkim radom te priređivanjem prijevoda i izdanja Novog zavjeta, Aristotela i crkvenih otaca. U cjelokupnom Erazmovu opusu dolazi do izražaja njegova erudicija, znanstvena akribičnost i britka kritičnost.
Iako je bio slavljen i cijenjen kao predavač i pisac, ostao je politički i vjerski neutralan u vrijeme spora između reformatorske i rimokatoličke strane. Zbog te neutralnosti bio je napadan s obiju strana.
Erazmova borba protiv neznanja i praznovjerja bila je motivirana isključivo humanističkim uvjerenjima, a zalagao se za duhovnu reformu i promjenu nekih uvriježenih nastranih običaja.
Njegova misao i danas ima veliki utjecaj, a on sâm ostaje simbol slobodnoga, neovisnog i moralnog intelektualca – prvak humanizma i trajni uzor europske misli.





