Aleksandar DENDER: Kotor i njegove misterije

Ove riječi velikog francuskog pisca Victora Hugoa kao da su posvećene kotorskoj ktedrali. Katedrala sv.Tripuna najznačajniji je i najmonumentalniji spomnik ne samo Kotora i Boke Kotorske nego i šire, čiji nastanak seže u daleku prošlost sve do 1166. godine kada je posvećena. Ona je veličanstveni svjedok proteklih stoljeća, svjedok duhovnosti i snage građana Kotora i njihovog materijalnog i kulturnog napretka. Katedrala i pjaca ispred nje bili su centar duhovnog, kulturnog i političkog života grada i kako nam je pjevao Ivan Bolica, tu se sudilo, trgovalo, šetalo, zabavljalo, katedrala je bila mnogo više od pukog sakralnog objekta jer je, zajedno sa svojim patronom, čuvala je grad u njegovoj sveukupnosti.

Nastala prije mnogih poznatijih katedrala u Europi, svojim arhitektonskim i stilskim rješenjima od romanike do baroka, umjetničkim djelima i svojom slojevitošću koja se taložila stoljećima i stapala u skladnu cjelinu, predstavlja ono najbolje što su u kontinuitetu od skoro 860. godina, stvarali kotorski građani. Kotorski klesari, zlatari, slikari i ostali ulagali su u nju svo svoje umijeće i od katedrale stvorili dragulj iz koga se i danas može čitati duhovna i kulturna prošlost Kotora.

Grad Kotor je mijenjao svoj izgled protekom stoljeća, a sa njim i njegova katedrala. Požari i poplave, a pogotovo zemljotresi u mnogome su izmijenili taj izgled, posebice zemljotresi iz 1563. i 1667. godine koji su gotovo sravnili sa zemljom grad i katedralu. Nekadašnji grad od kamene čipke kako ga je opjevao Bolica pretvoren je u hrpu ruševina, a teško je stradala i katedrala na kojoj su se srušila oba kampanjula sa prednjom fasadom i trijemom kojeg su nosili stupovi, a kupola je morala biti uklonjena.

Nakon velikog potresa, tokom stoljeća katedrala je doživjela tri velike rekonstrukcije. Prva je uslijedila nakon potresa kada su obnovljeni kampanjuli, trijem i prednja fasada, druga je rađena od 1897. do 1908. godine kada je obnovljen teško oštećeni južni zid i vraćena sjeverna apsida i treća, najznačajnija restauracija, urađena je nakon zemljotresa iz 1979. godine, kada je ustanovljen sadašnji izgled katedrale. Rekonstrukcija je urađena metodom kritičke restauracije koja sadrži faze istraživanja, geneze i predstavljanja najvrijednijeg stilskog sloja koji se otkrije. To se u unutarnjosti katedrale očitovalo otkrivanjem romaničko – gotičkog sloja uklanjanjem kamene obloge pilastara i rekonstrukcijom trifora između glavnog i bočnih brodova, dok je vanjski izgled ostao isti kao i prije potresa 1979. godine.

Katedrala je građena kao trobrodna bazilika. Srednji brod ima tri približno kvadratna traveja sa apsidom na istoku i jednim polutravejem na zapadu, dok bočni brodovi imaju po sedam traveja.Travej je osnovni konstruktivni element bazilike koga sačinjavaju četiri stupca i svod iznad njih i čijim se umnožavanjem postiže zamišljena dužina broda. Kako je to u konstruktivnom smislu nestabilan prostorni sklop, radi ukrućenja u produžnom smjeru sa jedne strane dodavana je apsida čija polukružna forma spriječava pomjeranje, a sa druge strane je stabilnost obezbjeđivana ili jako povćanom debljinom zida ili dodavanjem kampanjula. U poprečnom smjeru radi ukrućenja dodavani su bočni brodovi obično niži od srednjeg broda, dok se kod jednobrodnih crkava stabilnost u poprečnom smjeru postizala ojačavanjem zidova masivnim pilastrima.

Što se tiče prvobitnog izgleda katedrale iz XII. stoljeća, naša predstava bazirana je na prikazima katedrale na raljefima i starim crtežima. Najpoznatiji prikazi na reljefima su na zlatnoj pali u katedrali sv. Tripuna iz XV. stoljeća (Sl. 2) i na škrinji sa moćima sv. Tripuna, (Sl. 3) i crteži Giacomo Franco iz 1579, godine, (Sl. 4) Angelo degli Oddi iz 1584. godine, (Sl. 5) Enrico Davila iz 1618. godine, (Sl. 6) kao i grafički prikazi katedrale sa freske na crkvi sv. Bazilija iz XVI. stoljeća (Sl. 7) i stare mape Boke Kotorske iz prve polovice XVI. stoljeća.(Sl. 8)

Veoma detaljnu idealnu rekonstrukciju prvobitnog izgleda uradio je 1938. godine Tripo Raffelli, a nakon zemljotresa 1979. godine i novih istraživanja to su učinili M.Čanak i Z. Čubrović 2010. godine, a zatim i S. O. Živkov 2021. godine.

Na crtežu koji je uradio Raffaelli (Sl. 8a) na osnovu reljefa sa srebrne pale iz XV stoljeća, dakle prije zemljotresa 1563. godine, prikazana je romanička katedrala uglavnom na bazi reljefa sa zlatne pale,.Na njemu se jasno vide diferencirani srednji i dva bočna broda, a na gornjrm dijelu južnog zida srednjeg broda prikazane su trifore kao romanički prozori koje su direktno osvjetljavale srednji brod. Na bočnom brodu prikazana su vrata i šest romaničkih prozora, a sam bočni brod pokriven je krovom sa veoma blagim nagibom. Na krovu srednjeg broda prikazana je i osmougaona kupola koja je uklonjena nakon zemljotresa iz 1563. godine. Kampanjuli su petorokatne građevine sa romaničkim biforama na svakom katu i sa krovom u obliku četvorokutne piramide pokrivene kamenom. Ulaz u kampanjule je izravno sa pjace. Ispred zapadnog pročelja prikazan je trijem sa terasom koju nose pet stubova u korintskom stilu slični onima u katedrali, a na samom pročelju vidi se rozeta nalik na sadašnju i mali zvonik na vrhu pročelja. Prikaz trijema sa terasom koji nose pet stubova Raffaellijeva je pogrešna interpretacija reljefa, ono što je protumačio kao trijem sa stupovima je ustvari red slijepih arkada u visini II. kata, jer je donji dio katedrale zaklonjen prikazom zidina.

Idealna rekonstrukcija koju su uradile M.Čanak i Z.Čubrović (Sl. 9) nakon zemljotresa iz 1979. godine i detaljnih arheoloških i konzervatorskih istraživanja je pokušaj kompilacija nekoliko primjera crkava analognih katedrali, prvenstveno Duoma iz grada Cefalu’ na Siciliji, (Sl. 10) premda je ta katedrala rađena gotovo istovremeno sa katedralom sv. Tripuna, kao i na osnovu grafike Giacoma Franca iz 1579. godine.Kampanjuli su na ovom prikazu i dalje petorokatni sa biforama gotovo identičnim kao na katedrali u Cefalu’ dok su krovne piramide prikazane sa znatno manjim nagibom .Zapadno pročelje je kombinacija grafike Giacoma Franca i pročelja katedrale u Cefalu’. Prikazana je trijem sa terasom koju nose dva stuba sa lukovima između, slično katedrali u Cefalu i prikazu na grafici, sa tom razlikom što na grafici ne postoji terasa nego je pročelje u ravni stubova. I pored jasnih naznaka na reljefima i grafikama da je kupola osmerokutna, na ovoj rekonstrukciji prikazana je kao kružna sa kvadratnim postoljem, vjerovatno zbog poreebe da se arhitektonski stil katedrale poveže i sa arhitekturom nemanjičkog doba.

Najnoviju idealnu rekonstrukciju objavio je 2021. godine S. O. Živkov (Sl. 11) koja potpuno mijenja uvriježenu predstavu o izgledu katedrale, predložene od strane T. Raffaellia i M. Čanak. Živkov predlaže drugačiji prostorni sklop katedrale dodavanjem još jednog polutraveja umjesto terase i povlačenjem zapadnog pročelja u ravan stubova trijema uklanjajući terasu koje inače i nema na prikazanim grafikama i reljefima.(Sl. 12, 13) Pročelje je sada ravno, bogato ukrašeno nizom vertikalnih arkada iznad kojih je rozeta.( Sl. 14) Kampanjuli su šestorokatni sa osmerokutnom krovnom piramidom i romaničkim biforama na svakom katu i bili su većem međusobnom rastojanju nego danas što je omogućavalo direktni ulaz u bočne brodove iz narteksa. Kupola je također osmerokutna, slična kupoli na sv. Mariji Koleđati, sa visokim tamburom koji je dozvoljavao otvaranje prozora na svim segmentima kupole.

Ako je suditi po grafikama i reljefima, najpribližniju idealnu rekonstrukciju prvobitnog izgleda katedrale uradio je S. Živkov, premda i tu postoji dosta nedoumica, tako da je peta kotorska misterija i dalje ostala ne sasvim razriješena.