Nedavno je kotorskoj javnosti prezentirana knjižice sa naslovom “Vodič o kotorskim mačkama” koju ja napisao naš venetocattarino Piero Pazzi, vlasnik Muzeja mačaka u Kotoru. Piero je inače i autor najboljeg ikada do sada objavljenog vodiča za turiste po Kotoru, nastalog kao rezultat svestranog istraživanja kotorske povijesti i kotorskih arhiva
Ima u svijetu i drugih muzeja mačaka, u Amsterdamu, “Katten kabinet”, u Krakovu, u Litvaniji i Rusiji, ali sam siguran da nitko nema ovakav vodič o gradskim mačkama kao mi. U šest poglavlja pročitat ćete nešto o zajedničkoj povijesti Kotora i njegovih mačaka i o besmislenim urbanim legendama koje su doprinijele da se Kotor naziva gradom mačaka odnosno da su mačke simbol grada, između ostalog, da je UNESC-o uvrstio Kotor na svoju listu zahvaljujući mačkama i i iznosi šaljivu teoriju, ali uvriježenu među turistima i u pojedinim publikacijama, o tome kako je ime Kotor proisteklo od latinskog naziva za mačku Felis Cattus, ili na engleskom Cat(arro), ili iz ruskog naziva za mačku Kot(or)
Vjerojatno nema grada na svijetu koji nema mačaka lutalica pa tako i u Kotoru. Mačke su veoma drage, umiljate, ponekad i korisne. A u nekim religijama i svete, samim tim i zaštićene životinje, kao na primjer u Egiptu. Rođeni su lovci, naravno omiljeni plijen su im miševi, lovili su ih u gradu, a bili su stoljećima suputnici i na jedrenjacima kotorskih mornara, premda se kod kotorskih mačaka ta osobina polako gubi. Kako ih furešti a i naši hrane, naše mačke više ne žele da love miševe, vjerojatno očekujući da to turisti urade za njih. Mačke su inače po prirodi veliki oportunisti pa zašto bi se onda mučile da trče za miševima ili da se biju sa pantaganama kada su tu turisti koji ih hrane, a pri tom imaju i samouslugu u vidu aparata za hranu. Drugim riječima, kotorske mačku su postale prave ljenčine koje se izležavaju po cijeli dan čekajući da im hrana sama dođe, a kad im priđu turisti, odmah poziraju čekajući da ih se pomazi. A i ti turisti su mi nevjerojatni, vjerojatno dolaze iz zemalja u kojima nema mačaka, jer kada ih vide potpuno polude i samo ih slikaju, dok pored spomenika kulture prolaze ravnodušno, gledajući uglavnom suvenire u prodavonicama.
Mnogi nazivaju Kotor gradom mačaka, što nije točno, Kotor jeste grad u kome obitava dosta mačaka, nekih par stotina, kao uostalom i u svakom drugom sličnom gradu u Dalmaciji i u svijetu, ali daleko je to od jednog Istanbula ili Amsterdama gdje broj mačaka premašuje broj stanovnika, doduše, koliko je Kotorana ostalo u gradu vjerojatno je tako i kod nas. Kod nas su Danijela i Branka zapatile dvadesetak mačaka na pjaci Sv. Marije Koleđate i to je to, ima ih sporadično i na drugim mjestima u gradu, ali ništa spektakularno, što bi opravdalo naziv grad mačaka.
Kažu, mačke su simbol Kotora, što je obična glupost, mačke nikada nisu bile niti će ikada biti simbol grada. Simboli grada su sasvim nešto drugo zbog čega je Kotor trostruko upisan na listu UNESCO materijalne i nematerijalne svjetske kulturne baštine i zbog čega turisti masovno dolaze u Kotor, usput gledajući i mačke. Mačke su, može biti, dio turističke ponude grada, ali nikako i simbol samoga grada, pa valjda nećemo da mijenjamo grb grada Kotora i umjesto lava na grb stavimo mačku. Mačke na Pjaci Sv. Marije Koleđate su turistička atrakcija i ništa više. I samo da napomenem da, uza svu ljubav prema ovim divnim stvorenjima, nije im mjesto, potpuno ne uvjetno, uz jedan od najvažnijih spomenika kulture u Kotoru. Ukoliko se želi podići brigu o mačkama na viši nivo uz jednaku atraktivnost za turiste, treba im osigurati adekvatan prostor. Idealan za tu namjenu je prostor na mjestu stare ljetnje pozornice gdje im se mogu pružiti odgovarajući uvjeti i potrebna njega i gdje će turisti uz plaćenu ulaznicu moći da ih posjećuju, maze i hrane. I da ih, kako predlaže vlasnik Muzeje mačaka, Piero Pazzi i usvajaju.
Što se tiče vodiča o mačkama, radi se o knjižici korisnoj prije svega turistima, a onda i svim onima koji vole Kotor zajedno sa njegovim mačkama, pročitajte je i spoznat ćete mnogo lijepih stvari i o gradu i o mačkama.
Na kraju, završio bih sa jednim citatom iz knjige “Planeta žena” dr. Jova Toševskoga, za koji sam, iz iskustva sa mojom Sonjom siguran da je potpuno točan, koji govori o sličnosti karaktera žene i mačke.
“Žena je kao mačka. Radoznala na pokret, slobodna, naizgled kaotična, nepogrešiva. Ako hoćeš da je dotakneš, radi to tiho i polako, prvi put, da ne pobjegne. Ostavi joj vrata otvorena, sama će ući. Ne tjeraj je unutra jer neće htjeti, a ako ne uđe svojom voljom, ništa se značajno neće dogoditi, mora sama da dođe. Pamti loše postupke domaćina, ali kada je gladna dolazi. Voli da se druži i da se mazi, ali je uvijek sama za sebe. Ne voli prvi nagli pokret, drugi joj ne smeta. Ne pokazuje sasvim emocije ni kada ih ima. Emocijama se koristi da ostvari namjeru. Dolazi kada je ne očekuješ. Djeluje tajanstveno, jer se ne razumiju njene osobine. Malo je površna, osim kada je u borbi. Radoznalost je njena sudbina i znaj da bolje čuje nego što vidi. Plitko spava. Noćna je životinja. Priznaje silu, ali je se ne boji.”
Ili, kako reče jedan Englez, mačka je jedna od rijetkih slobodnih duša na ovome svijetu.