Bartolomej poručio Srbima da žive u laži već 800 godina!
Krajem prošle godine i početkom ove bili smo svjedoci dramatičnog stjecanja autokefalnosti ili pune samostalnosti Pravoslavne Crkve u Ukrajini koja se odvojila od Moskve nakon 333 godine potčinjenosti. Tijekom novonastalog raskola u pravoslavlju, koji bi kako je zaprijetio ruski silnik Vladimir Putin mogao završiti i krvoprolićem, mnogi od nas su se upoznali s važnošću pojma tomos u značenju povelje kojom neka pravoslavna crkva dobiva neovisnost
Krajem prošle godine i početkom ove bili smo svjedoci dramatičnog stjecanja autokefalnosti ili pune samostalnosti Pravoslavne Crkve u Ukrajini koja se odvojila od Moskve nakon 333 godine potčinjenosti. Tijekom novonastalog raskola u pravoslavlju, koji bi kako je zaprijetio ruski silnik Vladimir Putin mogao završiti i krvoprolićem, mnogi od nas su se upoznali s važnošću pojma tomos u značenju povelje kojom neka pravoslavna crkva dobiva neovisnost.
Naime, Ruska pravoslavna Crkva žestoko je osudila intervenciju carigradskog ekumenskog patrijarha Bartolomeja sa sjedištem u Istanbulu koji je Ukrajinsku Crkvu oduzeo Moskvi i dodijelio joj autokefalnost udovoljivši tako molbama Kijeva. To se dogodio na Bogojavljanje po gregorijanskom kalendaru odmah nakon božanstvene liturgije u katedrali sv. Jurja u istanbulskoj četvrti Fanar, povijesnom središtu svjetskog pravoslavlja.
Prostačko pismo
Svečanu povelju o dodjeljivanju pune samostalnosti Pravoslavnoj Crkvi u Ukrajini potpisao je carigradski patrijarh Bartolomej u nazočnosti novog poglavara Ukrajinske Crkve mitropolita Epifanija i ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka. Naposljetku su tomos potpisali i svi članovi Svetog sinoda Ekumenskog patrijarhata, a ovaj dokument izrađen na pergamentu te oslikan i ispisan kaligrafskim alfabetom u manastiru Ksenofont na Svetoj gori završio je u arhivu Pravoslavne Crkve u Ukrajini u Kijevu. Bio je to veliki dan za Ukrajinu jer je crkvenim ujedinjenjem dviju manjinskih pravoslavnih crkava, Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijivskog patrijarhata i Ukrajinske autokefalne Crkve, otvoren put istiskivanju u ovome trenutku još uvijek većinske Ukrajinske pravoslavne Crkve Moskovskog patijarhata. Odlukom ukrajinskog parlamenta Verhovne rade taj ogranak Ruske pravoslavne Crkve neće se više moći neovlašteno kititi pridjevom “ukrajinska” i tako stvarati zabunu i razdor unutar ukrajinskog društva kao produžena ruka ekspanzionističkog režima Vladimira Putina.
Posve je jasno da se Srpska pravoslavna Crkva u raskolu između Moskve i Carigrada naročito kada je riječ o zapaljivoj retorici priklonila ruskoj braći, iako do formalnog okretanja leđa Bartolomeju ipak nije došlo. Ovdje nije samo riječ o pukom činu solidarnosti prema Rusima nego je dio šireg plana srbijanskog šarmiranja Moskve za koju se u naših istočnih susjeda iracionalno vjeruje da im jedino ona može vratiti mitski teritorij Kosova. Drugi razlog panike jest strah da bi uskoro na temelju ukrajinskog presedana svoju autokefalnost mogle dobiti i Makedonska pravoslavna Crkva – Ohridska patrijarhija te Crnogorska pravoslavna Crkva, koje Srpska Crkva smatra odmetnutim organizmima na “svom” kanonskom ozemlju.
U javnost su još lani iscurile potankosti prostačkog pisma koje je srpski patrijarh Irinej uputio carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju držeći mu lekcije iz kanonskog prava i pravoslavne ekleziologije. Prvi čovjek Srpske pravoslavne Crkve prvo je s visoka ustvrdio kako “etnofiletizam predstavlja jedno od najvećih zala suvremenog pravoslavlja”, a potom je otišao korak dalje i mrtav-hladan rekao kako su nacije u Ukrajini, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori “izmišljotina komunizma”. U tom svom pismu srpski patrijarh Irinej nije skrivao strahovanje od davanja autokefalije pravoslavnim crkvama u Makedoniji i Crnoj Gori.
Znajući za pogoršane, ali ne i prekinute crkvene odnose Beograda i Carigrada, mnoge je iznenadio intervju koji su s carigradskim patrijarhom Bartolomejom odradili novinar lista Politika Živojin Rakočević i srpski pravoslavni teolog Dejan Ristić. Prvi među jednakima Pravoslavne Crkve partrijarh Bartolomej uputio je svojoj srpskoj subraći dvije nedvosmislene poruke. Odgovarajući na pitanje namjerava li prekršiti ranije dani tomos koji se tiče Srbije i dodijeliti autokefalnost Makedonskoj pravoslavnoj Crkvi, Bartolomej je rekao: “… Ekumenska patrijarhija ne namjerava izmijeniti Ustav Srpske pravoslavne Crkve niti njezine granice, ako to ne prati sporazum i suradnja. Nikada Ekumenska patrijaršija nije prekoračila granice drugih crkava, osim jedino, ako postoji odnosni zahtjev i veća crkvena potreba.” Ovdje kao da je citirao znamenitu misao iz Evanđelja po Luki: “Ta Bogu ništa nije moguće!” (Lk, 1,37), naravno ne nudeći Srbima sebe kao Boga nego kao vrhovnog arbitra u pravoslavlju.
No, hajde recimo da su u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi odavno oplakali gubitak Makedonije, ali iduća Bartolomejeva poruka otvorila je nevjerojatnu Pandorinu kutiju udarivši u jedan od najvećih srpskih crkvenih i nacionalnih mitova. Naime, Bartolomej je kazao i ovo: “Ako Bog da, doći u Beograd jesenas na poziv patrijarha Irineja jer sam pozvan na proslavu 800 godina od rukopoloženja sv. Save. Kada me pitaju hoću li ići, kažem, ako me je patrijarh pozvao, doći ću sa zadovoljstvom”. Što je tu sporno?
Prvi čovjek svjetskog pravoslavlja otvoreno je srpskoj javnosti u lice rekao kako dolazi samo na proslavu tzv. hirotonije sv. Save, ali ne i na izmišljenu 800. obljetnicu srpske autokefalije koju je spomenuti Nemanjić izmislio. Kaotični, autarkični i neumreženi srednji vijek bio je idealan za izmišljanje svakojakih laži i mitova.
Srbi su se tako počastili bezočnom laži o autokefaliji koju je navodno sv. Sava izborio 1219. u Niceji kamo su se pred križarima, Mlečanima i Francuzima sklonili bizantski car i patrijarh.
Platili u kešu
No, navodni tomos o srpskoj crkvenoj samostalnosti nije nigdje ostao zabilježen čak ni u prijepisu ili u bilješkama suvremenika. Zbog laži oko autokefalije ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan (Demetrios Chomatenos) čija se vlast protezala i na srednjovjekovnu Rašku zaprijetio je “arhimandritu Savi” prokletstvom i izopćenjem. Svoj prvi i jedini tomos u povijesti Srpska pravoslavna Crkva dobila je tek 1922. kada je voljom Carigrada došlo do legalizacije srpskih vojnih osvajanja u Prvom svjetskom ratu odnosno do ujedinjenja svih pravoslavnih crkava na prostoru novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije nikakva tajna da je Srpska pravoslavna Crkva za taj “paket aranžman” isplatila tadašnjem carigradskom patrijarhu milijun i pol švicarskih franaka na ime izgubljenih crkvenih prihoda.
Izvor: glas-slavonije.hr