Benediktinska arhitektura

Govorili smo o crkvama povezanima sa domaćim i stranim naručiteljima, onima građenim pod utjecajem zapadnog ili istočnog stila, a danas ćemo nešto reći o bazilikama, samostanima i crkvama benediktinskog reda.

To predstavlja važnu arhitektonsku skupinu 11. stoljeća koju ne smijemo izostaviti. Bazilike benediktinskog reda karakterizira povratak ranokršćanskim modelima, što se očituje u izduženim proporcijama bazilikalne forme, glatkim vanjskim zidovima, izostankom svodova i kupola te klasicističkim kapitelima korintskog tipa. Primjer takvih benediktinskih crkvi imamo u Osoru, Krku, Ninu, Zadru, Splitu, te u Supetarskoj Dragi na Rabu. Crkva sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu sačuvana je u izvornom obliku, a u unutrašnjosti se pruža uski glavni brod impozantne visine. Prostor je osvijetljen pravilno raspoređenim malim prozorima koji su smješteni visoko iznad arkada, dok arkade pak počivaju na fino klesanim kapitelima razdjelnih stupova. Kapiteli se dijele na dvije vrste: korintske s akantovim lišćem, te palmetne, čiji raspored naznačuje odvajanje dubokog kora rezerviranog za redovnike od prostora namijenjenog vjernicima koji žive ili obrađuju zemlju na teritoriju opatije.

Na području Istre također pronalazimo benediktinske crkvene građevine. Istaknuli bismo samostan sv. Mihovila nad Limskim kanalom. Samostan je povezan sa svetim Romualdom, osnivačem kamaldoljanskih benediktinaca. Naime, sveti Romualdo je živio pustinjački u špilji u blizini crkve od 1002. do 1005.godine. Sv. Mihovil osnovan je krajem 10. stoljeća pored male ranokršćanske crkve sv. Marije iz 6. stoljeća kojoj se dodaje svod, a tijekom 11. stoljeća s njezine južne strane dodaje se i nova veća jednobrodna crkva sv. Mihovila. U apsidi veće crkve sačuvale su se istovremene freske na kojima je prikazano kamenovanje sv. Stjepana u kojima su prisutni stilski elementi otonskog slikarstva. Godine 1040. istarska grofica Acika donirala je samostanu sv. Mihovila posjed u Limskoj Dragi s pripadajućim beneficijima na što se porečki biskup požalio caru Henriku III. Car je presudio u korist benediktinaca. Povezivanje benediktinaca sa lokalnim moćnicima često je izazivalo sukobe s nadležnim biskupima, ali i nezadovoljstvo u redovima svećenstva. I sam Romuald je osnovao svoj ogranak benediktinaca zbog nedostatka discipline u benediktinskom redu. Romuald je, naime, u svom kamadoljanskom ogranku benediktinaca stavio jači naglasak na pustinjačke vrijednosti poput šutnje i rada.

Spomenuto bogaćenje može se uočiti i na primjeru Zadra. Ženski benediktinski samostan godine 1066. osniva Madijevka Cika (Čika). Cika je rodbinski povezana sa kraljem Petrom Krešimirom IV., a obnavlja i stariju oronulu crkvu sv. Marije sukladno oblicima koje pokazuje crkva u Supetarskoj Dragi na Rabu. Cikinom pokroviteljstvu pripada i oslikani časoslov sastavljen za osobnu upotrebu i pisan beneventanskim pismom koje odaje utjecaje srednje Italije. Prestiž zadarskih benediktinki očituje se i u činjenici da prelaskom Dalmacije i Hrvatske u ruke ugarskog kralja na početku 12. stoljeća nije poremećen njihov povlašteni položaj. Cikina kći Vekenega dovršava pregradnju crkve 1091. te daje naručiti i oslikati evanđelistar, također pisan beneventanom. Osim toga, Vekenega će primiti i veliku donaciju kralja Kolomana za izgradnju novih samostanskih građevina.

Tajne hrvatskog srednjovjekovlja