BOSANSKA BANOVINA (12. – 14. ST.) 1. DIO
Bizantski pisac Cinam, koji je djelovao u 12. stoljeću, u opisivanju događaja iz 1150. godine za Bosnu kaže da je odvojena Drinom od Srbije te da nije podčinjena velikom županu Srba, već se njezin narod razlikuje od Srba načinom života i upravljanja. Za najraniju povijest Bosne izvori su malobrojni i nepouzdani. Prema kronici „Sclavorum Regnum“ Bosna je prvotno bila sastavni dio Hrvatske. Vjekoslav Klaić smatra da se osamostaljivanje Bosne od Hrvatske počelo događati u 10. stoljeću. Bosna je u to vrijeme mogla biti banovina jer su naziv i čast bana od svih slavenskih naroda pripadali samo Hrvatima
Bizantski pisac Cinam, koji je djelovao u 12. stoljeću, u opisivanju događaja iz 1150. godine za Bosnu kaže da je odvojena Drinom od Srbije te da nije podčinjena velikom županu Srba, već se njezin narod razlikuje od Srba načinom života i upravljanja. Za najraniju povijest Bosne izvori su malobrojni i nepouzdani. Prema kronici „Sclavorum Regnum“ Bosna je prvotno bila sastavni dio Hrvatske. Vjekoslav Klaić smatra da se osamostaljivanje Bosne od Hrvatske počelo događati u 10. stoljeću. Bosna je u to vrijeme mogla biti banovina jer su naziv i čast bana od svih slavenskih naroda pripadali samo Hrvatima.
Vjerojatno je teritorij Bosne bio u sastavu Hrvatske sve do druge polovice 10. stoljeća, odnosno do kralja Miroslava (945. – 949.). U vrijeme Miroslava Bosna je došla pod vlast raškog kneza Časlava Klonimirovića. Nakon Časlavove smrti 960. godine u Raškoj izbijaju sukobi pa je teritorij Bosne vraćen u sastav Hrvatske za kralja Mihaela Krešimira (949. – 969.). U vrijeme bugarskog cara Samuila (978. – 1014.), koji je porazio Rašku, Duklju, opljačkao Dalmaciju do Zadra i vratio se preko Bosne u Bugarsku, teritorij Bosne potpada pod njegovu vlast. Samuilova vojska poražena je od bizantskog cara Bazilija II. Bugaroubojice, a teritorij Bosne, zajedno sa Makedonijom, Dukljom i Raškom, oko 1019. godine potpada pod Bizant.
Nakon Bazilijeve smrti 1025. godine Bizant počinje naglo slabiti, što je omogućilo brojnim državama da se oslobode bizantskog vrhovništva. Među tim državama ističe se i Bosna koja pod svojim banovima odolijeva dukljanskim kraljevima sve do 1082.-1085. godine, kada ju skupa s Raškom pokorava kralj Bodin postavivši u Bosni za kneza Stjepana da vlada u njegovo ime. Porijeklo Stjepana nažalost nije poznato. Godine 1101. umire Bodin, a Duklja se raspada. Samim time, Bosna se oslobađa dukljanskog vrhovništva. U tom periodu Bosna nastoji postati samostalnom državom, a morat će se oduprijeti pokušajima novoga Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva da Bosnu podvrgne svojoj vlasti.
U ispravi kralja Bele II. Slijepog (1131.-1141.) iz 1137. godine Bosna se navodi kao poseban „ducatus“, a od 1138. godine u intitulacijama hrvatsko-ugarskih kraljeva stalno se navodi „rex Ramae“, čime se, prema mišljenju nekih povjesničara, označava Bosna u cjelini. Za prve veze Arpadovića s Bosnom zasigurno se zna u vrijeme njihova ratovanja s bizantskim carem Emanuelom Komnenom, koji je uspio zavladati Balkanom.
U ratu Gejze II. protiv Emanuela Komnena sudjelovao je i ban Borić (1154. – 1163.), prvi poznati bosanski ban. Spomenuti bizantski pisac Cinam navodi da je bosanski ban u ratu sudjelovao kao saveznik ugarskog vladara. Na temelju tog podatka može se zaključiti da su bosansko – ugarski odnosi saveznički, a ne neprijateljski. To također znači da je ban Borić priznavao ugarsko-hrvatskog kralja. Rat između Gejze II. i Emanuela Komnena trajao je od 1148. do 1155. godine, a završio je pobjedom hrvatsko-ugarske vojske u blizini Beograda. Sljedeće godine, 1156., sklopljen je mir koji je trajao do Gejzine smrti. Nakon toga u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu vode se dinastički sukobi i kojima sudjeluje i ban Borić, koji se na ugarskom dvoru, uz hrvatskog bana Beluša, nalazi kao jedan od prvaka. Vjerojatno je u to vrijeme ugarsko-hrvatski kralj Stjepan II. (1162. – 1172.) poslao viteza Gottfrieda koji je pobijedio „bosanskog hercoga“. Moguće je da se radi o nepoznatom Borićevom protivniku u Bosni. Od tada će ratni pohodi i intervencije u Bosnu od strane ugarsko-hrvatskih kraljeva postati gotovo redovita pojava. Nije poznato je li se ban Borić vraćao iz Ugarske u Bosni, no poznato je da je bizantska vojska u daljnjem ratovanju zauzela Bosnu koja je ostala pod Bizantom sve do smrti Emanuela Komnena 1180. godine. Također je poznato da je ban Borić, zajedno sa potomcima, dobio posjede u Slavoniji u Vukovskoj i Požeškoj županiji.
Više o događajima u Bosni nakon 1180. godine čitajte u sljedećoj objavi.