Iako se Jeruzalem, Rim, Istanbul i Moskva izdvajaju iz mnoštva gradova koji su bili autorovim postajama traganja za svetim, ova rasprava – položena na tromeđu metafizike, teologije i književnosti – ne daje kronologiju traganja niti joj je svrha biti putopisom.

Tražitelju svetoga dano je da pita o svetome i da za njim traga. Ono je nadilazeće i skriveno, no što je s mogućnošću nalaženja svetoga?

Shvaćajući trag kao izvješće o “prisutnoj odsutnosti”, Daniel Miščin vlastitu nadahnutu potragu za svetim, ispripovijedanu autobiografskim diskursom kojim započinje svako od poglavlja ove knjige, odijeva u ruho filozofije i teologije dajući svoj doprinos onim pitanjima na kojima se potraga za svetim i temelji: na egzistencijalnosti svetoga u kontekstu ruske religijske misli, na paradigmama i simbolima istočnoga i zapadnog razmišljanja o Kristovoj muci, motrenju teodicejskog problema kao zasigurno najkritičnije točke potrage za svetim – zašto svemogući i dobri Bog, koji se svojom providnošću brine za one koje je stvorio, ipak dopušta patnju – te na kraju, na pitanju o uskrsnuću, rasvijetljenome analizom odnosa mrtvih prema živima odnosno tematiziranjem vertikalne i horizontalne eshatologije.

Potraga za svetim motrena u metafizičkome i teološkom kontekstu naglašava temeljna kršćanska načela i zajedničke korijene kršćanskoga Istoka i Zapada.