Sedmog veljače 1891. godine u Dubrovniku je počeo izlaziti politički tjednik Crvena Hrvatska. Pokrenuli su ga dubrovački pravaši, u suradnji s narodnjacima, da bi se suprotstavili nacionalnom ekskluzivizmu pristaša Srpske stranke, njihovu savezu s autonomašima, te da bi preuzeli vlast u dubrovačkoj općini, koja je tad bila privremeno u njihovim rukama. Časopis je izlazio do 1914. godine, s tim da je od 1906. do 1912. bio polutjednik. Izdavači su bili Frano Supilo, Ivo de Giulli, Milorad Medini i Antun Šapro, a tijekom godina uređivali su ga Frano Kovačević, Filip Čaroki, Frano Supilo, Vlaho Kelez, Milan Marjanović, Ivo de Giulli, Milorad Medini, Antun Šapro i Ivo Arsete.
U Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo i Ante Trubić iznosili su svoje liberalno-pravaške stavove za sjedinjenje hrvatskih zemalja, suradnju pravaša i narodnjaka u Dalmaciji, fuziju oporbenih stranaka u banskoj Hrvatskoj i slavensku solidarnost u Monarhiji. U časopisu je zagovarana hrvatska državna misao, brani se hrvatski značaj Dubrovnika i njegova povezanost s Hrvatskom. Piše se protiv talijanskog iredentizma, srpskog ekskluzivizma te protiv velikosrpske propagande i autonomaša. Također se osuđuje frankovština, Trojni savez i njemački ekspanzionizam u i izvan Monarhije.
Izvor: povijest.hr