Etrurski jezik, nekada govorio u regiji Etrurije (moderna Toskana, zapadna Umbrija i sjeverni Lazio) u Italiji, ostaje jedna od najvećih enigmi antike, njegove tajne su samo djelomično otključane. Iako više ne živi, njegova ostavština traje kroz natpise i pregršt dvojezičnih tekstova, nudeći prozor u živote zagonetnih Etrušćana.
Etrurska abeceda je najranije zabilježeno pismo u zapadnom svijetu nakon grčkog pisma. Usvojena je iz grčkog alfabeta eubojske varijante, koju su koristili grčki kolonisti u Italiji, konkretno u Ischiji i Cumi. Ovo usvajanje se vjerojatno dogodilo tijekom 8. stoljeća prije Krista, podudara se s procvatom etrurske civilizacije.
Etrursko pismo je prošlo transformaciju prilagođenu možda njihovoj neindoeuropskoj jezičnoj strukturi; neka grčka slova su prenamijenjena da predstavljaju etrurske zvukove, a nekoliko ih je odbačeno jer su bila nepotrebna za etrursku fonetiku.
Etrušćani su se pojavili kao posebna civilizacija početkom 1. tisućljeća prije Krista, dominirajući kulturnim i gospodarskim krajolikom predrimske Italije. Bili su to kvalificirani metalci, trgovci i pomorci, ostavljajući trajan trag na rimskoj religiji, arhitekturi i društvu. Njihova društvena struktura bila je složena, s dokazima značajnih uloga za žene, a njihova umjetnost i kultura bile su bogate vjerskim simbolizmom.
Etrurski jezik, porijeklom iz drevne etrurske civilizacije unutar područja Etruria, Etruria Padana i Etruria Campana u današnjoj Italiji, ostavio je nasljeđe od približno 13.000 natpisa koji datiraju od 700. prije Krista do 50. godine nove ere. Iako je većina natpisa kratka, postoje neki duži i dvojezični tekstovi, koji sugeriraju da je, iako je Etrurski utjecao na latinski, na kraju, zamijenjen njime. Lingvisti i etruskolozi općenito se slažu da je etrurski bio preindoeuropski i paleoeuropski jezik povezan s raetičkim i lemnijskim jezicima.
Natpisi otkrivaju geografsko širenje etrurskog jezika diljem Italije i šire. Konsenzus je da je etrurski bio povezan s Raetićem i lemnijskim, činivši dio tirsenske jezične obitelji, koja je prethodila indoeuropskim jezicima u južnoj Europi. Nedavne arheogenetske analize podupiru autohtonu prirodu Etrušćana, genetički sličnu latinima iz ranog željeznog doba.
