Gordan Lauc: Pitanje kraja pandemije i novih sojeva, jesenskih valova!?
Pandemija je sve manje znanstveno pitanje (znanost je već odgovorila na većinu bitnih pitanja), a sve više čista politika, tako da je moje mišljenje sve manje relevantno. Zbog toga puno manje javno nastupam, a ono što mislim, objavljujem ovdje kako bih malo „olakšao dušu“. Ako vas zanima što mislim, pročitajte, ako vas ne zanima, nemojte
Pandemija je sve manje znanstveno pitanje (znanost je već odgovorila na većinu bitnih pitanja), a sve više čista politika, tako da je moje mišljenje sve manje relevantno. Zbog toga puno manje javno nastupam, a ono što mislim, objavljujem ovdje kako bih malo „olakšao dušu“. Ako vas zanima što mislim, pročitajte, ako vas ne zanima, nemojte.
1) Cijepljenje
Iako sam prebolio covid, ja sam se cijepio. Druga doza mi vjerojatno nije trebala iz medicinskih razloga, no uzeo sam ju da si pojednostavim život. Mnoge stvari koje u životu radimo nisu nužne, a napravimo ih iz raznih razloga. Kad su me birali za gostujućeg profesora na Harvardu, morao sam se cijepiti protiv svega i svačega. Cjepiva su jako mali rizik, pa neka cijepljenja možemo napraviti i ako baš nisu nužna.
S druge strane osobno se ne slažem s politikom širokog cijepljenja djece i mladih. Za djecu i mlade je covid jako malo rizičan i za time nema nikakve potrebe. Kad je malo virusa u populaciji, rizik nuspojava cjepljenja kod djece i mladih čak nije puno manji od rizika živog virusa. Cjepiva protiv SARS-CoV-2 su vrlo učinkovita i kod starijih, tako da nema potrebe da stare i rizične štitimo cijepljenjem mladih. Kad bismo samo sve stare i rizične cijepili, više ne bismo imali značajan broj teških oblika COVID-19. A to ima li osoba koja nije bolesna neki određeni virus u nosu ne bi trebalo zanimati nikoga.
2) Politika testiranja
qPCR test je iznimno dobar i pouzdan test. Neosporno je da pouzdano može detektirati SARS-CoV-2 virus. U mom laboratoriju qPCR radimo već cca dvadeset godina i to je metoda koju iznimno dobro poznajem. No politika testiranja koju sada provodimo je potpuno pogrešna. qPCR je iznimno osjetljiv i može detektirati i svega nekoliko kopija potpuno neaktivnog virusa. To što je netko pozitivan na PCR testu, ne znači da je bolestan ili zarazan za druge. Brzi antigenski testovi su tu neuporedivo bolje rješenje, prvo zato što su brzi, a drugo zato što ipak trebaju nešto veću količinu virusa da budu pozitivni. Zašto onda svi inzistiraju na PCR testovima? To je politička odluka, a političke odluke su uvijek bila pod utjecajem krupnog kapitala. Industrija PCR testova je danas ako ne najveća, onda jedna od najvećih industrija na svijetu. Hrvatska testira skoro pa najmanje u Europi, no ipak svaki dan plaćamo 2-3 milijuna kuna za PCR testove. Zamislite onda koji su to onda novci u recimo UK, koja testira 15 puta više od nas (po glavi stanovnika), ili Austriji koja testira 40 puta više od nas. Većina te cijene je profit, koji onda lako može izlobirati bilo kakvu političku odluku.
3) Koliko je opasan SARS-CoV-2?
Neosporno je da je SARS-CoV-2 vrlo nezgodan virus. No postoje virusi koji su puno opasniji od njega. Istraživanja su pokazala da prosječan čovjek opasnost SARS-CoV-2 precjenjuje s faktorom 10. Ako niste prosječan čovjek, već se brinete više od prosječnog čovjeka, onda opasnost vjerojatno precjenjujete i više od 10 puta. Kada budemo gledali unazad, 2020. i 2021. će po višku smrtnosti biti nešto malo gore od 2017. godine. U tom kontekstu bit će jako teško razumjeti sva ograničenja i zabrane koje su bile na snazi u ovoj pandemiji.
4) Koliko su važne mjere?
Razne „mjere“ kojima su vlade pokušavale ograničiti kontakte među ljudima su naravno u određenoj mjeri utjecale na smanjivanje širenja virusa, no u duljem periodu taj učinak nije bio jako velik. To vrlo jasno vidimo po tome što je broj zaraženih i umrlih u zemljama sa strogim mjerama jednak ili veći broju umrlih u zemljama sa blažim mjerama. Hrvatska je imala najblaže mjere u Europi, a po višku smrtnosti smo negdje na polovini EU. Bogatstvo zemlje je imalo puno jači utjecaj na broj umrlih od strogosti mjera. Hrvatska je imala manje umrlih od bilo koje susjedne zemlje, ili zemlje s kojima smo dijelili bivše države. Učinak mjera se precjenjuje u medijima i to potiču političari koji moraju pokazati da nešto rade, a to što rade je da nameću mjere. Individualna odgovornost i oprez su puno učinkovitiji od mjera, a to je pokazalo i naše istraživanje u kojem smo uspoređivali prokuženost u različitim firmama u Zagrebu.
Hoće li se COVID-19 vratiti na jesen?
SARS-CoV-2 je jako sezonalan, što znači da se u kasnu jesen i zimu i puno učinkovitije širi i uzrokuje teže oblike bolesti. Nema sumnje da će na jesen biti više zaraženih i bolesnih. No u Hrvatskoj je covid preboljelo preko 50% populacije (to je moja procjena, no da je i 40%, a manje sigurno nije, opet ne mijenja bitno situaciju), a cijepili smo i oko polovine odrasle populacije. Dakle negdje između 60% i 70% ljudi je zaštićeno. I u najcrnjem scenariju, tj. da se zaraze svi nezaštićeni, što je praktično nemoguće, možemo imati možda polovinu broja oboljelih kao do sada. Puno vjerojatnije je da će bolesnih biti bitno manje, možda do polovine drugog vala sljedeće zime. Ako cijepljenjem zaštitimo rizične, onda i još puno manje.
Ukratko, gubitka kontrole na pandemijom prestali smo se bojati pred Božić, kada smo vidjeli da je i bez strogih mjera koje su uvodile druge zemlje broj zaraženih jako pao. Kroz treći val smo prošli bez ikakvih dodatnih mjera, što je najbolji dokaz da nisu u pravu oni koje tvrde da su pandemiju zaustavile „mjere“. Naprosto trebamo maknuti fokus s pandemije i razgovarati o tome kako je Rimac preuzeo Bugatti, ili pratiti završnicu nogometnog prvenstva. Kad vas mediji zasipaju katastrofičnim najavama, pogledaje https://pandemijskirealizam.net/povijest-pandemije za objektivne informacije