Grafiti, glagoljski

Grafiti, glagoljski, zapisi uparani na freskama ili u žbuci u srednjovj. crkvama. Razlikuju se od natpisa uklesanih na kamen ili od zapisa na stranicama rukopisnih kodeksa ili tiskanih knjiga. Djelo su različitih putnika, pismenih ljudi, popova, žakana i notara koji su pisanom porukom zasvjedočili da su bili u nekoj crkvi ili da se nešto znamenito dogodilo u svijetu ili njihovoj sredini

Često se miješaju zapisi na lat. jeziku (hic fuit) i na hrvatskom – glagoljicom (to pisa). Šimun Greblo zapisao je glagoljicom na lat. jeziku, da je bio u crkvi sv. Jeronima u Humu. U istar. crkvama zapisali su se i njem. putnici, a od XVII. st. česti su i tal. grafiti. Najviše je glagoljskih grafita uparano na freskama u crkvi Majke Božje na Škrilinah u Bermu (oko 130), a zatim u Draguću, Svetvinčentu, Gračišću, Pazinu. U Barbanu uza zapise su uparani i crteži grad. zidina i lik bradatoga popa glagoljaša. Najvažniji su oni grafiti koji pokazuju razvitak glagoljskoga pisma: Humski grafit, Ročki abecedarij. Iz zapisa grafita doznaje se o nesrećama, ratovima, požarima, kugama i gladima u Istri, te su oni vrijedno vrelo za poznavanje tamošnjih društv. i kult. prilika u sr. vijeku.