Harna djeca”. I to su ‘marljiva’ djeca, i to je naša povijest, i to je naša kultura, i to je naša zemlja i to je hrvatski narod.Da se na zaboravi, treba spominjati. Ne smije se prestati govoriti. Prije dvadeset godina, kao dvanaestogodišnjak izgubio sam zavičaj – u Boki sam ga našao. Našao sam svoje ljude, svoj narod, svoga davno izgubljenog Boga. U tišini crkve sv. Antuna molio sam, u zagrljajima Tripunovih zvonika divio sam se, u pomorskim zavjetima Gospe od Oriza, dao sam i svoj zavjet. Prenositi ću svijetu ovo malčice ljepote što je stalo u moje srce, zrcalo objektiva. Mada se ponekada govori da je Boka suza u oku hrvatskog naroda, večeras je Boka osmijeh na licu jednog hrvatskog čovjeka. Obećajem da više neću nikada stajati u šutnji dok netko drugi bude gubio svoj zavičaj. Draga Boko, mada si morem daleko, večeras si srcem i mišlju blizu. Zagreb Te pozdravlja! Mirno snij! Ne boj se! Tvoja Harna djeca su progovorila i neće nikada prestati govoriti: o Tebi, tvojoj ljepoti, tvome sjaju, tvojoj svetost. Ova izložba Harna djeca posvećena je skorašnjem otvaranju Hrvatskog doma u Donjoj Lastvi nadomak Tivta.
Dražen Zetić, Harna djeca Boke kotorske, 2012.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=ZqtuHSBoCkE