Hrvati u Boki kotorskoj kroz povijest do današnjih dana

Izvadak iz Jadranka Grbić Jakopović,  Multipliciranje zavičaja i domovina. Hrvatska dijaspora: kronologija, destinacije i identitet, FF press, Zagreb, 2014., str. 124-125.

“Hrvati u Crnoj Gori su prema većini povijesnih izvora i arheoloških nalaza, doselili na ovo područje (nekadašnja Duklja) krajem 6. i početkom 7. st. Dakle, autohtona su hrvatska zajednica koja živi na području Boka-kotorskoga zaljeva, tj. u crnogorskom jadranskom području.

To je područje još od austro-ugarskih vremena tvorilo jednu kompaktnu regiju, s gradom Kotorom kao središtem. Prema statističkim izvorima, te vjerodostojnim procjenama, Hrvati u većini žive u Kotoru, Tivtu, Perastu, Dobroti, Prčnju, Herceg-Novom, Budvi, Baru, Stolivu, Gornjoj i Donjoj Lastvi, a u manjem omjeru i na drugim, premda geografski bliskim lokalitetima, od kojih su neki, osobito oni ruralni davno depopulirani ili čak napušteni.

Drastičan primjer ove tvrdnje jest podatak prema zadnjem popisu stanovništva, da npr. u selu Gornja Lastva (administrativno pripadaju gradu Tivtu), nekada selu s većinskim hrvatskim stanovništvom, živi svega pet stanovnika, od toga dva Hrvata.

Jadransko more odredilo je njihov način života. Usmjeravali su se na trgovačko i ratno pomorstvo, obrt i trgovinu. Zbog toga je njihova kultura bila pod raznim utjecajima što su dolazili ‘izvana’, a to se odrazilo ne samo na njihove gospodarske grane, nego i na druge vidove života, npr. graditeljstvo, umjetnost, nakit, odijevanje i dr.

Upravo u ovome potonjem mogu se pratiti utjecaji što su dolazili iz susjednoga Dubrovnika, zapadne i mediteranske Europe, ali i sa istoka, od Osmanlija, jer se u tradicijskoj nošnji osjećaju mediteranski, zapadnoeuropski i turski elementi: „…čipke, svila, baršun, zlato i srebro, ali i domaća obrađena vuna stvorili su na nošnjama ovoga kraja jedinstven sklad, koji uvijek pobuđuje divljenje“.

Posebno je upečatljiva odora Bokeljske mornarice, koja je u biti modificirana tradicijska muška bokeljska nošnja. Odijevala se prilikom svečanosti, te odlaska na službu ili rat. Tradicijska ženska nošnja je ‘varoškoga’ i mediteranskoga tipa. Na području Boke najutjecajnija je bila bratovština pomoraca. Bratovština Kotorske, poslije Bokeljske mornarice odigrala je veliku ulogu u očuvanju autohtonih prava stanovnika toga kraja. Mornarici treba zahvaliti na očuvanju starih tradicija, poput obilježavanja određenih dana u godini, plesanja starih kola i posebno odijevanja, jer je kroz svoja časnička odijela očuvala pučke elemente muške nošnje.

Karakterizira ih, između ostaloga, čvrsta povezanost s Katoličkom crkvom (institucionalno pripadaju Kotorskoj biskupiji), koja je tijekom minulih stoljeća bila bitan kohezijski faktor hrvatskoga stanovništva, s naročito velikom ulogom u očuvanju i njegovanju njihovoga etno-nacionalnoga i kulturnoga identiteta. Danas su Hrvati u Crnoj Gori povezani participiranjem u radu kulturnih institucija (Hrvatsko kulturno društvo «Napredak», Hrvatsko građansko društvo,
Bokeljska mornarica, Crnogorsko-hrvatsko društvo prijateljstva „Ivan Mažuranić“), a imaju i političku stranku (Hrvatska građanska inicijativa).

Sinergijom njihova djelovanja i danas se održavaju drevni običaji poput onih u Perastu: Mađ, Fašinada i Gađanje kokota. U Crnoj Gori djeluje Hrvatsko nacionalno vijeće, a od medija treba spomenuti Hrvatski glasnik i Radio DUX. Tijekom 1990-ih izvjestan broj Hrvata pojedinačno je preseljavao u Hrvatsku, najčešće mijenjajući nekretnine sa Crnogorcima i Srbima iz Hrvatske. Pretežno su preseljavali u veće gradove u Istri i Dalmaciji te u Zagreb.

Prema posljednjem popisu stanovništva provedenom u listopadu 2003. godine, u Crnoj Gori živi 7.062 Hrvata. No, određenom analizom dobiven je podatak da u Crnoj Gori živi najmanje 10.000 Hrvata, a neke procjene govore i o znatno većem broju.

U prosincu 2001. godine, u Kotoru je održana izborna skupština Hrvatskog građanskog društva. Društvo ima preko 1000 registriranih članova. Uz to društvo djeluje još oko 13 udruga s hrvatskim predznakom, svima je zajednički cilj – zaštita i ostvarivanje svih prava koja Hrvatima kao autohtonoj manjini pripadaju sukladno međunarodnim dokumentima i demokratskim standardima.”