Hrvatske inkunabule – spomenici kulturnog života

Zanimljiv je podatak da inkunabule imaju samo četiri slavenska naroda - Česi više od 60, Hrvati 9, te Ukrajinci i Crnogorci s 5 naslova. Naravno ovdje govorimo o inkunabulama koje nisu na latinskom jeziku nego na nekom od slavenskih jezičnih idioma

0

Jeste li znali da su Hrvati tijekom 15. stoljeća, za vrijeme tiskanja prvih knjiga, bili dio europskog kulturnog kruga u kojem su, možemo reći, ravnopravno sudjelovali?

U prilog tomu govori činjenica da je na tlu Hrvatske pronađen velik broj inkunabula, a svega 3 desetljeća nakon prve tiskane knjige u svijetu, Gutenbergove Biblije, 1483. godine tiskan je i glagolski „Misal“, prva knjiga na hrvatskom jeziku.

To ukazuje na društveni, gospodarski i kulturni potencijal naše zemlje u drugoj polovini XV. stoljeća.

Što su inkunabule?

Fotografija: Gutenbergov tiskarski stroj Izvor: Internet

Inkunabule su prve knjige tiskane u Europi do 1500. godine. 

Do pojave tiska, knjige su se pisale rukom što je zapravo značilo da je svaka knjiga bila unikat.

Izumom tiskarskog stroja 1440. godine došlo je do kulturne revolucije u najkulturnijem dijelu svijeta tog vremena, odnosno u Europi. Razvilo se tiskanje knjiga koje je dovelo do napretka znanosti i umjetnosti. Naime, sve veći broj pisaca mogao je objavljivati svoje radove koji su postali dostupni širokoj publici.

Također, inkunabule su obuhvatile velik broj interesa obrazovanog Europljanina druge polovine 15. stoljeća. Tu se moglo naći od vjerskih i crkvenih knjiga pa sve do onih poučnih, zabavnih i poslovnih.

Prema podacima iz 2016. godine, u svijetu je pronađeno oko 30 tisuća primjeraka inkunabula.

Hrvatske inkunabule

Fotografija: Knjižnica Male braće u Dubrovniku Izvor: Internet

Inkunabule zauzimaju iznimno važno mjesto u našoj kulturnoj i znanstvenoj baštini. Riječ je o spomenicima kulturnog života koji nam daju uvid u društvene prilike na našem području tijekom te važne povijesne prekretnice – na izmaku srednjega vijeka i prijelazu u razdoblje humanizma i renesanse.

Najveći broj inkunabula, sačuvanih u Hrvatskoj, nalazi se u redovničkim knjižnicama u Istri i Dalmaciji. Taj podatak nije neobičan s obzirom na to da je to područje prometno i gospodarski bilo najviše povezano s Venecijom. 

Također, Crkva je nabavljala značajan broj knjiga budući da je to organizacija koja je imala najveću kupovnu moć, kao i najobrazovanije pojedince.

Vrste inkunabula

Zanimljiv je podatak da inkunabule imaju samo četiri slavenska naroda – Česi više od 60, Hrvati 9, te Ukrajinci i Crnogorci s 5 naslova. Naravno ovdje govorimo o inkunabulama koje nisu na latinskom jeziku nego na nekom od slavenskih jezičnih idioma.

Valja istaknuti činjenicu da su Hrvati zapravo jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima, naime imamo 6 glagoljičnih i 3 latinične inkunabule.

Hrvatske inkunabule možemo podijeliti u 3 kategorije: 

  1. Inkunabule hrvatskih autora pisane hrvatskim jezikom koje su tiskane glagoljicom ili latinicom
  2. Inkunabule hrvatskih autora objavljenih na drugim stranim jezicima (Juraj Dragišić, Ivan Bunić)
  3. Inkunabule koje su tiskali ili izdali hrvatski izdavači (Andrija Paltašić, Dobrić Dobričević)

Kulturna neovisnost i tiskanje prve knjige u Hrvatskoj

Fotografija: Karta Europe na kojoj su označena mjesta u kojima su se nalazile tiskare inkunabula. U Hrvatskoj su to Kosinj i Senj. Izvor: Internet

U 15. stoljeću glasoviti hrvatski nakladnici Andrija Paltašić i Dobrić Dobričević iz Kotora odnosno s Lastova odlaze u Veneciju i tamo osnivaju tiskare. Riječ je o pionirima tiskarstva u Europi koji spadaju u sam vrh svjetskog izdavaštva tog vremena.

U Italiji su izdali niz važnih, klasičnih rimskih i grčkih djela od autora poput Cicerona, Vergilija i Katula, a Dobričević je među prvima, još davne 1487. godine, otisnuo Danteovu „Božanstvenu komediju“.

S druge strane nekolicina hrvatskih izdavača zaključila je kako ne postoji kulturna i nacionalna nezavisnost bez osnivanja tiskare na području Hrvatske. 

Stoga je Anž (Ivan) VIII Frankapan Brinjski osnovao prvu hrvatsku tiskaru u gradu Kosinju. U njoj je 1483. godine tiskan glagoljski misal, najstarija hrvatska tiskana knjiga. Riječ je, vjerojatno, o najsjajnijem trenutku naše povijesti.

Drugu tiskaru u Hrvatskoj osnovali su senjski glagoljaši Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić 1494. godine u starodrevnom gradu Senju.

Prva hrvatska inkunabula

Fotografija: Internet

Misal po zakonu rimskoga dvora = Missale Romanum glagolitice, prva je inkunabula tiskana na hrvatskom jeziku.

U knjizi piše kako je izdana 1483. godine, međutim, ne i mjesto u kojem je tiskana. Pretpostavlja se kako je riječ o Kosinju.

Do danas je u svijetu sačuvano 11 primjeraka Misala, no nijedan nije potpun. Dva se primjerka čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Struktura naše zbirke inkunabula

Posebno je važno spomenuti istraživački rad Josipa Badalića koji je u svojoj knjizi „Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj“ napravio katalog svih naših inkunabula.

Govorimo doista o pionirskom pothvatu u kojem je autor obišao gotovo sve samostane u Hrvatskoj kako bi prikupio vjerodostojne podatke.

Nadalje, prema Badaliću, u Hrvatskoj ima 1124 inkunabula. Najviše je onih iz područja filozofije, lijepe književnosti, filologije, prava i umjetnosti.

Manji, ali značajan dio naše zbirke inkunabula pripada području prirodnih znanosti; fizici, medicini, arhitekturi i slično.

Knjiga koja je imala najviše izdanja, od pojave tiskarskog stroja, zasigurno je Biblija. Naime, i sam se izumitelj Gutenberg prvo okušao upravo u štampanju tih svetih tekstova.

Stoga se i najveći broj inkunabula, koje su sačuvane u Hrvatskoj, odnosi upravo na Bibliju. 

No, valja imati na umu kako se Biblija svakodnevno upotrebljavala tijekom vjerskih obreda zbog čega su se mnogi primjerci iz 15-og stoljeća vrlo brzo oštetili.

Generalno, najveći broj hrvatskih inkunabula čuva se u knjižnicama na jadranskoj obali. Možemo istaknuti one u Dubrovniku, Šibeniku, Krku, Splitu i Zadru.

Popis svih 9 inkunabula koje su pisane hrvatskim jezikom

  1. Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskan 22.02.1483. u Kosinju?, glagoljica.
  2. Oficij blažene djevice Marije (molitvenik), mjesto tiskanja nepoznato, 1490.?, latinica.
  3. Oficij svetoga karsta (molitvenik), mjesto tiskanja nepoznato, 1490.?, latinica.
  4. Brevijar po zakonu rimskoga dvora, tiskan 1491. u Kosinju, glagoljica.
  5. Ispovid ku e vsaki krstjanin držan imiti (neki autori je zovu Ispovid Općena ili Izgubljena inkunabula), tiskana 16.07.1492., mjesto tiskanja Venecija?, glagoljica?. O inkunabuli znamo iz zabilješke u Tkonskom zborniku, 1520.
  6. Brevijar hrvatski (Baromićev brevijar), tiskan 13.03.1493. u Veneciji, glagoljica.
  7. Misal, tiskan 07.08.1494. u Senju, glagoljica. Njime počinje raditi senjska tiskara.
  8. Evanđelistar Bernandina Splićanina, tiskan 1495. u Veneciji, latinica (mada su početna slova većinom gotska).
  9. Spovid Općena, tiskan 25.04.1496. u Senju, glagoljica. Knjiga je prijevod priručnika opće ispovjedi Michaela Carcana: Confessionale generale.

 

Izvor: antikvarijat-biblos.hr

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.