Ivan Ćelić: DAN PRAVA OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA U RH
Hrvatski sabor je na prijedlog Klinike za psihijatriju Vrapče, Hrvatskog psihijatrijskog društva, Hrvatskog društva za forenzičku psihijatriju HLZ-a i Hrvatskog društva za psihijatriju i pravo na svojoj sjednici održanoj 1. lipnja 2012. godine donio odluku da se 6. lipnja u Republici Hrvatskoj obilježava kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama
Hrvatski sabor je na prijedlog Klinike za psihijatriju Vrapče, Hrvatskog psihijatrijskog društva, Hrvatskog društva za forenzičku psihijatriju HLZ-a i Hrvatskog društva za psihijatriju i pravo na svojoj sjednici održanoj 1. lipnja 2012. godine donio odluku da se 6. lipnja u Republici Hrvatskoj obilježava kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama.
Idejni začetnik ove inicijative bio je dugogodišnji ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče prof. dr. sc. Vlado Jukić. Hrvatski sabor utemeljio je taj dan kao Dan prava osoba s duševnim smetnjama budući je 6. lipnja 1880. godine, naredbom Kraljevske zemaljske vlade, proglašen Statut kraljevskog Zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu, kako se tada zvala Klinika za psihijatriju Vrapče. Cilj je bio osvještavanje činjenice kako su prava osoba s duševnim smetnjama nerijetko ugrožena te ih je neophodno poticati i zagovarati.
Najčešće se krše sljedeća prava:
1. Pravo na pristupačnu i dostupnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb;
2. Pravo živjeti samostalno u zajednici kao i drugi građani;
3. Pravo na rad, mogućnosti zaposlenja i zaštite na radnom mjestu, uključujući afirmativne radnje, kao što je to dostupno drugim građanima;
4. Pravo na primjereni prihod kako bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom, smještajem, odjećom i drugim osnovnim potrebama;
5. Pravo na pristupačan, integriran i dostupan smještaj (stanovanje);
6. Pravo na obuku i obrazovanje kao što je to omogućeno drugim građanima;
7. Pravo na slobodu kretanja i otklanjanje ograničenja na slobodno putovanje;
8. Pravo na posjedovanje, nasljeđivanje i raspolaganje imovinom i na pružanje odgovarajuće podrške u provođenju istih;
9. Pravo na sklapanje braka, imanje vlastite djece, posvojenje djece te podizanju obitelji, uz dodatnu podršku kada je to potrebno;
10. Pravo određivati vlastitu budućnost i donositi vlastite životne odluke;
11. Pravo glasovanja i pravo biti birani na javne funkcije;
12. Pravo na jednako prepoznavanje pred zakonom kao i ostali građani, te pravo na punu zaštitu zakona;
13. Pravo na slobodu od okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg tretmana i kazne;
14. Pravo na povjerljivost i privatnost;
15. Pravo na sudjelovanje u kulturnim i socijalnim aspektima života unutar zajednice te pravo na prakticiranje religije po svojem odabiru.