Niz znanstvenika i umjetnika proveo je opsežna istraživanja s težnjom da kroz rekonstrukcije kraljevskih insignija te znanstvene i umjetničke radove suvremenoj publici približi osobu kralja Tomislava
Da je proslava 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva u punom jeku, svjedoči novootvorena izložba Duvno polje – kraljevsko prijestolje: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava koja je pod pokroviteljstvom Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske nedavno predstavljena u zagrebačkom Etnografskom muzeju.
Izložba koja nastoji donijeti novu perspektivu na jedan od ključnih događaja nacionalne prošlosti i državotvornosti plod je znanstveno-istraživačkog projekta Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju koji je 2021. godine pokrenula Udruga za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini „Stećak“. Na čelu s idejnim začetnikom projekta i autorom izložbe, karmelićaninom, antropologom i doktorom etnologije, o. Zvonkom Martićem, niz znanstvenika i umjetnika proveo je opsežna istraživanja s težnjom da kroz rekonstrukcije kraljevskih insignija te znanstvene i umjetničke radove suvremenoj publici približi osobu kralja Tomislava, a ta su tumačenja objedinjena i vrijednom popratnom monografijom.
Izložba nastoji donijeti novu perspektivu na jedan od ključnih događaja nacionalne prošlosti i državotvornosti / Snimio Jasmin Fazlagić
Rekonstrukcija povijesnog uprizorenja krunidbe
Premda je pitanje točnog mjesta i trenutka krunidbe prvoga hrvatskog kralja još uvijek u potpunosti nerazjašnjeno od strane povijesne znanosti, taj je svečani čin duboko utkan u kolektivno poimanje nacionalne svijesti. Tome je, dakako, pridonijelo kazivanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je, temeljeći svoju tezu na „polju Dalmi“ iz Ljetopisa popa Dukljanina, prvi Duvanjsko polje povezao s lokacijom krunidbe kralja Tomislava, a navedeni je narativ kasnije dodatno osnažen i populariziran zagovaranjem Vjekoslava Klaića i proslavom tisućite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine. Za stanovnike starog Duvna (danas preimenovanog u Tomislavgrad) ova predaja predstavlja neupitnu povijesnu činjenicu, stoga ne čudi što se lajtmotiv Duvanjskog polja provlači čitavom izložbom; s jedne strane kao mjesto povijesnog uprizorenja Tomislavove krunidbe, a s druge kao slikarska odrednica i metafora identiteta prostora.
Kako navode, osnovna ideja vodilja povijesnom uprizorenju krunidbe, čije ilustrativne fotografije potpisuje umjetnički fotograf Jasmin Fazlagić, bila je stvoriti autentičan i znanstveno potkrijepljen kulturni proizvod koji omogućava suvremenu reinterpretaciju povijesti kroz multimedijalnu prezentaciju. S obzirom na manjak adekvatnih povijesnih dokaza na kojima bi se točna rekonstrukcija insignija i odjeće kralja Tomislava temeljila, a želeći se odmaknuti od njegovih uvriježenih likovnih uprizorenja s kraja 19. i 20. stoljeća, pristupilo se starohrvatskoj umjetnosti kao jedinoj mogućoj autentičnoj referenci. S obzirom da je likovnost 10. stoljeća naših krajeva uglavnom ornamentalnog karaktera te da se ornamenti koji krase arhitekturu uvijek, i u svim povijesnim razdobljima, pojavljuju na odjevnim i uporabnim predmetima, odabir temeljnog motiva pripao je pleteru kao starohrvatskom simbolu koji dominira oltarnim pregradama, ciborijima, nadvratnicima i ostalim crkvenim namještajem, a korišteni su i motivi križa i ptica.
Svi rekonstruirani artefakti izloženi na ovoj izložbi svojim se motivima indirektno referiraju na neke od najznačajnijih starohrvatskih spomenika poput luka iz crkve sv. Marte u Bijaćima, pluteja i ambona zadarske katedrale, sarkofaga priora Petra u Splitu, ploče sv. Mihovila u Splitu, oltarnih zabata ili zabata ciborija te mnogih drugih.
Idejno rješenje kipara Ilije Skočibušića
Idejno rješenje rekonstrukcije srebrne krune, žezla, pojasa s pozlatom te prijestolja osmislio je Ilija Skočibušić, akademski kipar iz Tomislavgrada. Najvažniji vladarski artefakt, pozlaćena kruna Hrvatskog Kraljevstva, u mnogočemu odskače od svoje ustaljene morfologije. Donji, horizontalni dio ukrašava motiv dvoprute trake, dok gornjim dijelom dominira središnji prizor paunova koji flankiraju cvijet u čiji je tučak umetnut kamen u boji. Isti se cvjetni motivi ponavljaju na stražnjoj i bočnim stranama. Na gornjem bridu krune, ukrašenom volutnim nizom kukica, uzdižu se dva bočna i središnji križ od kojih je potonji izravna referenca na lokalnu baštinu. Riječ je o replici tzv. Duvanjskog križa iz 6. stoljeća pronađenog u nekropoli u Koritima na Buškom jezeru čija su posebnost prikazi slavuja na anteni i patibulumu.
Iako je riječ o estetski kvalitetno izrađenom artefaktu, valja istaknuti da isti predstavlja možda ipak preslobodnu interpretaciju koja, osim u slučaju triju križeva, ne pokazuje sličnost s tipologijom krune kakvu susrećemo na prikazu vladara s pluteja splitske krstionice (prvotno oltarne pregrade crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu) iz 11. stoljeća. O njemu su s oprezom raspravljali gotovo svi vodeći povjesničari umjetnosti složivši se da prikazana kruna, optočena dragim kamenjem i oblikovana poput dijademe s postrance spuštenim uhobranima koje je Ljubo Karaman vidio „toliko izuzetnima i karakterističnima“, a koji su u slučaju ove rekonstrukcije neopravdano izostali, odražava bizantske, a napose franačke utjecaje preobražene u regionalni tip krune koji potvrđuje i portret vladara u ranosrednjovjekovnoj crkvici sv. Mihajla kod Stona.
Kraljevsko žezlo dugo 90 cm izrađeno je od bagremovog drveta i pozlaćenog srebra vibrantno obrađene površine, dok pozlaćeni pojas čini devet karika čije troprute dijagonale zatvaraju dva trokuta. Izrada mača povjerena je udruzi Red srebrnog zmaja iz Zagreba, kojoj je, kao inspiracija, poslužilo starohrvatsko oružje iz 10. stoljeća. Član udruge Matko Lender izradio je korice i remen, a Filip Gudan križnicu, jabuku i dršku mača.
Kraljevsko prijestolje sastoji se od prostranog sjedišta u čijoj se pozadini uzdiže vertikalna monofora sa zabatnim završetkom u čijem se središtu nalazi križ upisan u kružnicu, flankiran sa strana po jednim cvijetom. S lijeve i desne strane zabata nalaze se poluvisoki reljefi paunova, dok rubove rekonstruiranog prijestolja prate dentelli (zupci u nizu). Dvopruti pleter prostire se cijelom vertikalom i sjedećim dijelom.
Dizajn i izrada kostima kralja Tomislava
Nakon sustavnih istraživanja koja je provela sa svojim suradnicima, rekonstrukciju kraljevske odjeće izradila je Jasmina Pacek temeljem analiza srednjovjekovnog odijevanja vladara Bizanta i Otonske dinastije. Kraljevska odjeća potpuno je ručno izrađena te se sastoji od tri sloja: ručno tkane bijele košulje s vezenim rukavima, tunike dalmatike i plašta. Za dizajn tunike dalmatike odabran je kroj ravnih širokih rukava koji pokrivaju laktove, ali ne u potpunosti dugih kako bi se ispod njih mogli vidjeti uzorkovani rukavi tunike albe. Tkanina sa zlatnom potkom čini osnovnu tkaninu dalmatike kako bi se cijelom površinom dobio zlaćani sjaj, dok je za bordure upotrijebljen uzorak s crvenom potkom. Donja tunika alba okruglog vratnog izreza s okomitim prorezom također je u potpunosti ručno šivana od bijelog gustog pamučnog platna, a odlikuje je geometrijska bordura naizmjeničnog sitnog uzorka crvene i crne boje.
Najzahtjevniji odjevni predmet za dizajn i izradu bio je kraljevski plašt. Analizom povijesnih izvora odabran je polukružni kroj plašta crvene boje koja mu osigurava adekvatnu gustoću, a time i težinu. Budući da plašt predstavlja gornji sloj kraljevskog kostima, primijenjena je visoka razina dekoriranosti kombinacijom nekoliko vrsta pletera. Donjim dijelom tkanine proteže se vijenac izvedene tehnikom zlatoveza koji čine isprepletene dvoprute kružnice i rombovi, dok je motiv stiliziranih „kuka“ apliciran oko vratnog izreza te na prednjicu plašta. Kao glavni motiv na leđima odabran je već spomenuti motiv Duvanjskog križa sa slavujima te je njime kompletirano uzorkovanje veza plašta u trajanju od 45 dana.
Konstruktorica i krojačica Katica Siler Turalija krojila je i ručno šivala sve odjevne predmete prema mjerama odabranog muškog modela Josipa Tabaka za kojeg je dogovoreno da će u promotivnim aktivnostima nositi kostim kralja. Obrtnik Tomislav Miličević napravio je uzorke tkanja i tkao materijal za tuniku, dok je na plaštu vezilja Olgica Zagrajski rukom iscrtavala kružnice prema predlošku, a potom izrađivala kartonske šablone za svaki njihov segment.
S obzirom na to da se kralj Tomislav često uprizoruje kao konjanik, bilo je jasno da u pogledu obuće treba biti riječ o visokoj čizmi koja seže iznad koljena. Čizme su stoga stilizirane prema standardima ručne izrade srednjovjekovne obuće od prirodne kože te su također ukrašene motivima pletera. Ručno uzorkovanje izvedeno je kombinacijom bušenja rupica na koži, paljenja kože, ukrasnog štepa i vezica. Za izradu smeđih čizama lomljenog uzorka angažirana je specijalizirana radionica tvrtke Otos te njezini obućari Branko Trupeljak i Nikolina Kupirović.
Osim umjetničkih rekonstrukcija, postav uključuje i deset djela nastalih u sklopu likovne kolonije Zemlja kralja Tomislava, čiji su autori istaknuti hrvatski i bosanskohercegovački umjetnici: Gordana Bakić, Tomislav Buntak, Svetislav Cvetković, Sebastijan Dračić, Fedor Fischer, Danko Friščić, Koraljka Kovač, Tin Samaržija, Matko Vekić i Josip Zanki. Svaki od izloženih radova raznolikim umjetničkim pristupom odražava osobnu poetiku, tehničku inovaciju i duboko analitičku interpretaciju danog krajolika.
Usporedno s izložbom, predstavljena je i istoimena monografija Duvno polje – kraljevsko prijestolje koja detaljno obrađuje povijesne i umjetničke aspekte ovog projekta. Autor monografije o. Zvonko Martić istaknuo je kako je cilj knjige ne samo prikazati legendu o kralju Tomislavu, nego i osvijetliti politički i kulturni kontekst Hrvatske u 10. stoljeću. Navedena monografija bogato je vizualno opremljena te sadrži stručne radove svih vodećih suradnika projekta. Zvonko Martić piše o nastanku i razvoju predaje o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, Anđelko Mihanović o povijesnim uprizorenjima u povijesti umjetnosti, Jasmina Pacek o rekonstrukciji povijesnih kostima kada nema uzorka, a Željko Marciuš, muzejski savjetnik iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, o umjetničkim slikama i interpretaciji Duvanjskog polja i okolice.
Između legende i povijesne stvarnosti
Predaja o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, premda duboko ukorijenjena u kolektivnoj svijesti, ipak ostaje neutemeljena u relevantnoj historiografiji. Nedostatak čvrstih uporišta o samom činu krunidbe i točnoj lokaciji te materijalnih dokaza po pitanju artefakata od iznimnog značenja poput vladarskih insignija, podložan je interpretaciji kojom se kreira prije umjetnička vizija negoli činjenična povijesna situacija. Senzacionalistički naslovi kojima su pojedini mediji predstavili izložene rekonstrukcije nedovoljno upućenog čitatelja svjesno ili nesvjesno navode na krivi trag o problematici koja, unatoč kreativnoj multimedijalnoj prezentaciji, još uvijek zahtijeva dozu kritičnosti. Pa ipak, kada mu se pristupi onako kako je inicijalno i zamišljen, ovaj inovativan projekt vrijedan je alat popularizacije hrvatskoga srednjovjekovlja i poticaj daljnjem istraživanju. Iznad svega, valja pohvaliti višegodišnji hvalevrijedan trud, znanje i vrijeme koje su svi uključeni utkali u njegovo ostvarenje s plemenitom namjerom slavljenja hrvatske povijesti i simbolike te oživljavanja nacionalnoga kulturnog identiteta.
(Izradu članka sufinancirao JANAF)
Izvor: Vijenac, 808 – 27. veljače 2025.