Lucija Matković: Evanđelje po Ivanu, Djela apostolska, Poslanica Kološanima, Poslanica Titu i Prva Petrova poslanica– osvrt

Evanđelje po Ivanu govori o životu Isusa Krista, ali ono ne prepričava njegov život u smislu od rođenja do smrti kronološki i detaljno, nego govori o onomu najvažnijem – o njegovim Božanstvima, čudima koje je činio i riječi Božjoj koju je prenosio ponajviše svojim učenicima, ali i svima drugima. Čitanjem ovoga Evanđelja uviđamo koliko je Isus Krist bio ponizan, milostiv, snažan, pun ljubavi, hrabar, skroman, vjeran, skrušen, dobronamjeran, blag… sve ono što bi mi ljudi trebali biti, u privatnom, ali i poslovnom životu

Autor: Dražen Zetić
0

Evanđelje po Ivanu govori o životu Isusa Krista, ali ono ne prepričava njegov život u smislu od rođenja do smrti kronološki i detaljno, nego govori o onomu najvažnijem – o njegovim Božanstvima, čudima koje je činio i riječi Božjoj koju je prenosio ponajviše svojim učenicima, ali i svima drugima. Čitanjem ovoga Evanđelja uviđamo koliko je Isus Krist bio ponizan, milostiv, snažan, pun ljubavi, hrabar, skroman, vjeran, skrušen, dobronamjeran, blag… sve ono što bi mi ljudi trebali biti, u privatnom, ali i poslovnom životu.

Kao prvo, možemo reći da je Isus Krist sljedbenik, jer je On taj koji je prenosio Riječ Božju, za njega je Bog Otac bio lider, jer je poslan po Njemu da svjedoči Evanđelje, govori i čini čuda po Riječi Njegovoj. Samim time, govoreći o Bogu drugima, čineći čuda po Riječi Božjoj i drugi su počeli uviđati veličinu Boga, ali i veličinu i važnost Isusa Krista i njegovih dijela. Tako je Isus u suštini postao najvećim liderom, odnosno vođom. Time je On uspio pridobiti svoje učenike, i druge sljedbenike i uspio ih je uvjeriti u postojanje Boga Oca i Duha svetoga, dakle, možemo reći da je On, kao pravi lider, uspio postići svoj cilj.

Isus je uvjerio mnoštvo u postojanje Boga, uvjerio ih je da je on „Put, Istina i Život“, pokazao im je zašto moraju vjerovati u službu Duha Svetoga nakon njegova Uzdignuća. Svojom žrtvom, raspećem na križu, kao i svojim uskrsnućem, Isus je dokazao da je sve ono o čemu je on govorio istina i da samo slijedeći tu istinu možemo biti spašeni. Na kraju, možemo reći da Isusa krasi epitet „Integritet“, jer je Isus uistinu bio cjelovit i potpun, i zbog toga je Isus najveći vođa.  „Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?“ (Ivan 11:25-26) . Upravo ova Isusova rečenica je ono u što se i mi ljudi moramo zapitati, kolika je naša vjera i živimo li uopće našu vjeru.

Moje mišljenje je da se u Djelima apostolskim vidi kako je Isus odabrao prave učenike da svjedoče o njegovim djelima i riječima. Jer upravo učenici Petar, Ivan i Pavao, koje je Isus učio, svjedočeći o Njemu i čineći mnoga čudesa poslije njega, a kao što je činio On, stvorili su još mnoštvo sljedbenika i vjernika. Tako se širila Riječ Božja i dar Duha Svetoga, što je i bilo najvažnije. Djela Apostolska naglašavaju nam važnost poslušnosti Božjoj Riječi i važnost preobrazbe koja dolazi vjerujući u Isusa Krista. U Djelima apostolskim uviđamo koliko je Isus bio milostiv, on je prigrlio ubojice, nevjernike, izdajice, kao npr. Savla, kojem se nakon njegova obraćenja ime promijenilo u Pavao, i koji je  postao jednim od najutjecajnijih vjernih sluga propovijedajući Evanđelje Isusa Krista. To nam pokazuje kako moramo i mi biti milostivi. Ne smijemo odmah suditi, omalovažavati i odbacivati nekoga. Trebali bi biti kao Isus, pokušati pomoći drugima i pokušati ih preobratiti. Trebali bi se češće sjetiti Isusove rečenice da tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.

Čitajući Poslanicu Kološanima, Poslanicu Titu i Prvu Petrovu poslanicu, uviđam kako se u suštini u njima govori o tome kako i na koji način istinski vjerovati i živjeti vjeru, kod kuće, u obitelji, u poslu, u prijateljstvu i slično. Čitajući njih možemo naučiti što trebamo činiti, a što izbjegavati kako bismo ugodili Gospodinu. Moramo se poistovjetiti s Kristom u njegovim patnjama, ponekad trebamo za dobrobit nečega pretrpiti nešto, kao što je Isus trpio za nas na križu.

Tri praktične i konkretne ideje, principa ili primjera koja bih ja istaknula da se mogu primijeniti u  vodstvu danas su:

Dio iz Evanđelja po Ivanu u kojem je opisana 2. Posljednja večera – proslava sina čovječjega, odnosno dio u kojem je opisano kako Isus pere svojim učenicima noge. „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Ivan 12-13: 14-16)

Vodeći se po ovom primjeru i mi bi kao ljudi, ali i kao vođe u svojim poslovima, trebali „prati noge jedni drugima“ odnosno, trebali bi služiti drugima i činiti dobra djela, bez obzira što smo mi u poziciji da smo nekome nadređeni, da smo šef, poslovođa i sl., ne trebamo i ne smijemo se držati uzdignuto zbog toga, nego se moramo poniziti kao Isus i dati primjer drugima. Jer pomažući jedni drugima, zajedno ćemo lakše i bolje surađivati i raditi, a na kraju i istinski živjeti svoju vjeru.

Dio iz Djela Apostolskih u kojemu se piše o Petru i Korneliju i to citiram Petrove riječi: „Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujem dakle zbog čega me pozvaste!“ (Djela Apostolska 10: 28-30)

Odabrala sam ovaj dio jer smatram kako nas Isus ponajviše želi naučiti da ne pravimo razlike među ljudima, mi ne smijemo nikoga ponižavati, omalovažavati, odbacivati ili suditi nekome. Ovo je bitno primijeniti, kako u životu, tako i u poslu. Nikoga ne treba odbaciti jer je različit, drugačiji. Moramo upamtiti da nitko nije manje vrijedan. Svi smo rođeni jednaki.

Dio iz Poslanice Kološanima u kojem piše: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivnost, poniznost, blagost, strpljivost te podnesite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“

Jako mi se svidio gore navedeni stih, jer je to odlična nit vodilja i za život i za posao. Praštanje. To je ono što moramo činiti. Kao lideri, vođe, moramo se naučiti praštati svojim zaposlenicima, srditost i svađa ne vodi nikuda. Kroz razgovor i praštanje steći ćemo povezanost i lakše ćemo živjeti i raditi. A povrh svega – ljubav. Sviđa mi se kako Isus u biti kroz sve spominje ljubav. Smatram da, ne samo u privatnom životu, nego i u poslovnom, moramo istinski voljeti, jer ako volimo, lakše ćemo i praštati.

 

 

Lucija Matković

POLITIČKA AKADEMIJA: LIDERSTVO/VODSTVO

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.