Luka Marković: Kako se postaviti prema koronavirusu?
Renomirani njemački psiholog Gerd Gigerenzer kaže da mnoge stvari u životu, pa tako i glede koronavirusa, ne ovise samo od opasnosti koje s njima dolaze nego i o ljudskom ponašanju. U životu, pa i kod spomenute bolesti postoje nepredvidive stvari. Na tu nepredvidljivost upućuje i odnos našega poznatoga znanstvenika Đikića. Dok je na početku pojave koronavirusa tvrdio da nije opasan, danas je zagovornik uvođenja strogih mjera, još strožih nego ih je odredila vlada u Hrvatskoj
Renomirani njemački psiholog Gerd Gigerenzer kaže da mnoge stvari u životu, pa tako i glede koronavirusa, ne ovise samo od opasnosti koje s njima dolaze nego i o ljudskom ponašanju. U životu, pa i kod spomenute bolesti postoje nepredvidive stvari. Na tu nepredvidljivost upućuje i odnos našega poznatoga znanstvenika Đikića. Dok je na početku pojave koronavirusa tvrdio da nije opasan, danas je zagovornik uvođenja strogih mjera, još strožih nego ih je odredila vlada u Hrvatskoj.
Problem nije u procjenama, jer se poneke stvari ne mogu niti u znanosti predvidjeti. Daleko veći problem leži u činjenici da su neki skloniji teorijama urote i pored svih zastrašujućih činjenica na koje upozorava opterećeno medicinsko osoblje.
Kad su svojevremeno upozorili poznatoga fizičara Einsteina da se mikrosvijet, svijet najsitnijih čestica, ne ravna prema prirodnim zakonima, nego da se ponaša poput duhova, bio je vrlo skeptičan. Pa ipak nije odbio tu mogućnost, jer je vjerovao da se kolege znanstvenici ne mogu i ne smiju poigravati činjenicama.
Na kraju je, potpuno zbunjen, prokomentirao kako izgleda da se Stari (Bog) poigrava svijetom. Dakle, prihvatio je, iako s oprezom, rezultate kolega znanstvenika. Poznata nobelovka Marie Curie je jednom zgodom rekla da se čovjek ničega ne treba bojati (mislila je panično), ali da treba pokušati problem razumjeti.
IMAM DOJAM DA SE PONEKI LJUDI TOLIKO BOJE KORONAVIRUSA DA NE ŽELE NITI POKUŠATI RAZUMJETI ŠTO SE U SVIJETU DOGAĐA.
Radije prihvaćaju teorije urota koje govore kako spomenuta bolest nije opasna. A dovoljno bi bilo samo malo napregnuti mozak i uvidjeti da je svjetska ekonomija pred najvećom recesijom poslije Drugoga svjetskoga rata, da iz ekonomske krize može proizaći ono povijesno zlo destrukcije koje čeka svoju priliku. Zar bi doista netko riskirao moguće ratove i glad samo zbog neke igre?
Mnogi političari u svijetu jesu neznalice i egoisti, ali ne toliki da bi se upustili u takve igre. Mislim da je vrijeme da napregnemo mozak i shvatimo stvari ozbiljno, ali ne panično.
Aristotel, otac zapadne filozofije, je upozorio na to kako hrabri nisu oni nepromišljeni koji srljaju u opasnost, nego oni razumni koji su oprezni, ali ne bezuvjetno i plašljivi. A plašljivih u odnosu na koronavirus ima mnogo među onima koji je ignoriraju, misleći da su na taj način najsigurniji. A upravo to može biti opasno kao pokušaj da se glavom razbije betonski zid. Iako sam prebolio koronavirus uz vrlo blage simptome, čak bez liječničkoga pregleda, ni u snu se ne bih usudio reći da je bezopasan. S kojim pravom?
Bilo bi to protiv mišljenja struke. Moram vjerovati da struka zna više od mene koji sam jedva pročitao nekoliko knjiga s područja medicine. Naravno oni koji ne pročitaju niti jednu knjigu s bilo kojega područja, znaju više od struke. To je tako već tisućama godina. Ali sve do onoga trenutka dok ne zatrebaju pomoć struke.