Sign in
Sign in
Recover your password.
A password will be e-mailed to you.
Trend
- Split University Choir ‘Silvije Bombardelli’
- Akademik Ivan Golub: Bog čovjeku daruje slobodu
- Aleksandar DENDER: Kotor i njegove misterije
- Otvorena izložba “Riznica duha jugoistočnog Jadrana” u Splitu
- Bokobran povjesničarke umjetnosti Nevenke Šarčević
- Glas Hrvatske (HRT-e): Petnaest godina borbe za nacionalni identitet i sakralnu baštinu Hrvata Bokelja
- John CONNELLY: Od naroda do nacije
- Ivan ĆELIĆ: Industrija kockanja oponaša duhansku kako bi umanjila značaj štetnosti
- Aleksandar DENDER: Kotor i njegove misterije
- Aleksandar DENDER: Kotor i njegove misterije
- Edgar MORIN: Film ili imaginarni čovjek
- Izložba “Duvno polje – kraljevsko prijestolje: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava”
Virtuozni talent Niccola Paganinija, uz njegovu izvanrednu spretnost i fleksibilnost, dao mu je gotovo mitski ugled i smatra se jednim od najvećih violinista svih vremena
Kada je Paganini iscrpio očeve sposobnosti, poslan je kod najboljih tutora u Đenovi, prvenstveno u kazalište, gdje je naučio sklad i kontrapunkt. Njegov prvi snimljeni javni nastup bio je u crkvi 26. svibnja 1794. godine, kada dječak još nije imao 12 godina. Na njega je utjecalo djelo Auguste Frédérica Duranda, francusko-poljskog virtuoza na violini koji je imao reputaciju za show.
Dakle, dječak je prešao na Alexandro Rolla u Parmi, koji je bio toliko impresioniran čudom da je osjetio da je najmudriji tečaj za njega kompozicija. Nakon intenzivnog studiranja, Paganini se vratio u Genovu i počeo skladati i nastupati, prvenstveno u crkvama. Postavio je i svoj raspored rigoroznih treninga, ponekad i 15 sati dnevno, vježbajući vlastite kompozicije, koje su često bile prilično komplicirane, čak i za sebe.
Paganinijeva ostavština je zastrašujuća za svakog violinista. Bio je više od virtuoza; bio je međunarodna senzacija. Na violini je radio stvari koje nitko nikad nije vidio. Prvi je nastupio bez nota. Dramatizirao je i, slavno je krivio svoje tijelo na pozornici, zbog toga je zaradio ime “Gumeni čovjek”. Ali ono što se u povijesti svodi na nas su detalji njegovih iznimno dugih i tankih prstiju, koji su naveli moderne učenjake da nagađaju kako je bolovao od Mafranovog sindroma – kako drugačije objasniti njegovu sposobnost da igra tri oktave bez pomaka ruke?
Iako bismo trebali biti vrlo nepovjerljivi prema bilo kakvom brzinskom rekordu iz 19. stoljeća, on bi navodno mogao premašiti 12 nota u sekundi. Da to stavimo u conext, trenutni svjetski rekorder – skoro 200 godina kasnije – tempiran je na 13 nota u sekundi.

Tekstovi Uredništva, gostujućih autora ili iz drugih medija.