Običaj zavjetovanja pomoraca

Običaj zavjetovanja, po latinskom ex Voto (po učinjenom zavjetu) kršćanstvo je preuzelo od Rimljana. Uz vjerovanje u Stvoritelja, Djevicu ili sveca zaštitnika običaj predstavlja znak zahvalnosti za bdijenje i pomoć u nevolji, a posebno je vezan uz pomorstvo. Iako se pojavio vrlo rano, ovaj se običaj najviše povezuje uz brodove na jedra, a zadržao se do danas. U katoličkim zemljama pokloni zavjeta najčešće su bile slike, rad anonimnih umjetnika. U protestantskim pomorskim zemljama sjeverne Europe i Engleske običaj davanja ex Vota je mnogo rjeđi, a zavjetni darovi su najčešće modeli brodova – „Church Ships“. U mediteranskim katoličkim zemljama darivanje je moglo biti pojedinačno ili kolektivno. U XVIII, stoljeću (vrhunac brodova na jedra), običaj kolektivnog zavjetovanja je imao korijene u obavljanju religioznih obreda na brodu kao što je obavezna zajednička molitva posade pri zalasku sunca, piše Selo.hr.

Zavjetna slika je najčešće bila rađena na papiru, platnu ili drvu, srednjih dimenzija, slikana u uljnoj tehnici ili u akvarelu, a predstavljala je reprodukciju broda s motivom opasnosti na moru. U gornjem dijelu slike, obično u jednom kutu, razbire se lik Djevice ili sveca kojemu je zavjet učinjen. Postoji cijeli niz zavjetnih slika gdje lik zaštitnika stoji ispred pramca. To je simbolično ukazivanje pravca koji vodi u spasenje.

Zavjetne slike su nekada bile unosan posao, a radili su ih nepoznati majstori i nemaju potpis autora. U lukama bi „čekale kupca“ i bile bi na izbor pomorcima. Zavjetne slike su rađene i po narudžbi. To se odnosilo na prikazivanje nekog stvarnog događaja – nasukavanja, brodoloma koji je zavjetnik htio obilježiti. Slike po narudžbi su bile skuplje i imale su potpis autora.

U donjem dijelu slike bio je ostavljen prostor za upisivanje događaja koji je inspirirao darivanje zavjetne slike, kojemu se svecu zaštitniku slika zavjetovala, izrazi zahvalnosti za pruženu pomoć, datum, ime broda, zapovjednika ili vlasnika, članova posade, geografskog položaja, imena darovatelja. Taj se tekst (i prostor) naziva didaskalija.

Najviše zavjetnih slika brodova javlja se u XVIII. i XIX. st., u „zlatnom dobu jedrenjaka“. One su zapravo nastale i trajale s brodovima na jedra. Odlaskom velikih jedrenjaka i prelaskom na parni pogon na zavjetnim slikama umjesto jedrenjaka oslikavaju se novi brodovi. Međutim, to je trajalo kratko i običaj darivanja zavjetnih slika je nestankom brodova na jedra također lagano izumro, a povremeno darivanje zavjeta je rijetkost.

Na našoj jadranskoj obali najpoznatije su zavjetne slike na Trsatu u Rijeci, u Splitu (Gospa od Poišana), u Orebiću (Gospe od Anđela), u Dubrovniku (Gospe od Milosrđa), u Lopudu (Gospe od Šunja), te na Čiovu (Gospa od Prizidnice).

Slika dubrovačkog broda u crkvici Sigurate u Dubrovniku vjerojatno je jedna od naših najstarijih zavjetnih slika. Nastala je vjerojatno u XIV. st., iako je prema nekim izvorima kasnijeg datuma.

Zavjetne pločice su najčešće rađene od srebra i okrugla su ili četvrtasta oblika. Na njima su kao i na zavjetnim slikama, isti motivi brodova u oluji s polomljenim jarbolima i rastgranim jedrima i sl. Jedna od najljepših zavjetnih pločica u Hrvatskoj je iz Lopuda dar jednog pomorca iz 1595. godine s motivom većeg dubrovačkog galijuna. 

Izvor: pomorac.hr