Zanimljivo je istaknuti da u ranom srednjem vijeku u Hrvatskoj prevladavaju tri utjecaja na način odijevanja. Prvi je onaj nasljedni tj. kasnoantički (tunika) dok druga dva predstavljaju utjecaj Bizantskog i Franačkog Carstva.
Jedan od mogućih načina odijevanja vladara u našim krajevima vidljiv je na reljefu koji se nalazi na krstionici Sv. Ivana u Splitu. Reljef prikazuje hrvatskog vladara iz druge polovice 11. st. (vjerojatno Petar Krešimir IV.) s dva njegova podanika (službenika).
Vladar na sebi nosi košulju – tuniku i duge hlače što je obilježje franačkog odijevanja. Uz njih nosi i duge čarape. Nosi i ogrtač koji pomalo podsjeća na togu, nabran na prednjem dijelu dok mu slobodni krajevi padaju niz leđa.
Drugi primjer jest freska u crkvici sv. Mihajla kod Stona gdje vladar nosi tuniku koja pada do koljena i ukrašena je draguljima (vjerojatno smaragdima). Ona je napravljena po svemu sudeći od tzv. Bizantske zlatne niti poznate još kao ciparsko zlato. Nastajala je tako da se pamučna i vunena, a kasnije i svilena nit izvana pokrivala tankim listićima zlata. Ova skupocjena tkanina se prvotno uvozila iz Bizanta, a od 12. st. iz Palerma (tada vodeći centar proizvodnje svile). Moguće je postojanje i domaćih tkalačkih radionica. Zanimljivi su i nalazi ukrašenih ostruga u grobovima muškaraca za koje se vjeruje da su bile simbol statusa u društvu, a dolaze u naše krajeve pod franačkim utjecajem. Najviše ih je pronađeno na groblju na lokalitetu Crkvina u selu Biskupija kod Knina gdje su pokapani članovi elite. U samoj crkvi sv. Marije u Crkvini pronađene su (uz ostale) pozlaćene ostruge koje su ujedno i jedne od najljepših pronađenih. Vjeruje se da su se u crkvi sv. Marije pokapali članovi vladarske obitelji.
Tajna hrvatskog srednjovjekovlja