Priča o sv. Dujmu i čudesnom izvoru vode

Na sjeveroistočnom dijelu splitskog poluotoka od 1747. godine stoji podignuta crkvica sv. Dujma, zaštitnika grada Splita po kojoj cijeli taj predio nosi naziv Dujmovača. Svake godine 29. srpnja brojni hodočasnici iz Splita i okolnih mjesta misnim slavljem proslavljaju spomen prijenosa kostiju sv. Dujma iz rimske Salone u splitsku katedralu koji se, prema predaji, zbio u 7. stoljeću.

Drevna legenda u narodu pripovijeda kako su se nakon pada Salone oko 641. godine stanovnici razbježali i sklonili unutar zidina Dioklecijanove palače, a vjerni puk, predvođen prvim splitskim nadbiskupom Ivanom Ravenjaninom, odlučio je iz bazilike na solinskim Manastirinama potajno prenijeti moći svojih zaštitnika sv. Dujma i Staša u splitsku katedralu te je na mjestu današnje crkvice u Dujmovači stao otpočinuti. U vizitaciji nadbiskupa Cosmija iz 1682. godine stoji zapisano: „Kada je tijelo sv. Dujma bilo prenašano iz Salone, ovdje se zaustaviše i budući da su ožednili oni koji su nosili ovaj sveti teret, pojavio se izvor vode.” Vjeruje se da se to zbilo 29. srpnja 651. godine.

Slavko Muljačić u stručnom radu pod nazivom „Crkvica sv. Duje u Dujmovači i kapelica na Kmanu” objavljenom na portalu znanstvenih časopisa Hrčak, detaljno opisuje izgled današnje crkvice, podignute na mjestu crkve iz ranijih vremena, navodeći i opis reljefa smještenog u zabatnom zidu u koji je ugrađena i oveća kamena ploča s urezanim natpisom na latinskom jeziku koji u prijevodu glasi:

„Ovo vrelo koje je za prenošenja tijela sv. Dujma čudesno iz kamena udarilo pa zatim dugo vremena bilo zatrpano nanosom mulja, pobožnost Petra Bakića de Lak, Splićanina, biskupa bosanskog i đakovačkog, otklonivši zemlju povratila je korist domovine i uresila novom širom crkvicom 1747. godine.”

Još je jedna zanimljiva predaja sačuvana u narodu vezana uz prijenos moći sv. Dujma iz Salone u Split, a zapisao ju je Marko Dragić u svom stručnom radu „Starohrvatske povijesne teme u suvremenom narodnome pripovijedanju” objavljenom na portalu Hrčak:

„Kad se svijet, sakupio da ga prenose, izabraše nekoliko ljudi, koji ponosno pristupiše i htjedoše ga podići, ali ni maći s mjesta. Narod mišljaše, da se svetac ne da od grješnih ljudi nositi, pa povjeriše taj časni posao svećenicima, a kad tamo ni oni ne mogoše. Neko napokon smisli, da izaberu nevinu djecu da ona pokušaju nositi, jer djeca nisu grješna. I zaista čim se djeca prihvatiše, podigoše i ponesoše sveca. No pošto je velika vrućina bila, ožednješe djeca, a i drugi pratioci, pa pred Spljetom, sjedoše kraj ceste, da se odmore, ali pošto ih žeđ žestoko morila, pomoliše se svecu i u taj čas izbi iz zemlje lijepa hladna voda, a oni se napiše i pođoše dalje. Na tom mjestu, gdje je voda izbila, sagradiše Spljećani kapelicu, koja i danas stoji, a pod njom je izvor bistre i hladne vode, koja je, vele, i ljekovita.”

Taj se izvor i danas nalazi u crkvici sv. Duje u Dujmovači koja je proglašena zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Autor: Tihana Semijalac

Izvor: hkm.hr