Budimo realni: da je presuda bila onakva kakvu je navodno platio – oslobađajuća – Zdravko Mamić bi sada slavio “pobjedu pravde i pravne države”, a mi nikada ne bismo čuli ni za jedan poklonjeni sat, put, cipele ili euro mita.
Stoga raditi sada od Mamića heroja, dok mu je jedini motiv za razotkrivanje kaljuže čiji je godinama dio osobna povrijeđenost, je suludo i također nemoralno. Da je faca, razotkrio bi puno veće njuške koje sigurno također drži u šahu puno ranije.
Zdravko Mamić nije i ne smije biti narodni heroj, koliko god njegova svjedočanstva bila društveno korisna. U uređenim zemljama takvi ljudi dobivaju status svjedoka-pokajnika i blaže kazne u zamjenu na informacije, a od sudaca kojima se dokaže kriminalno djelovanje se radi primjer javnim sramoćenjem, oduzimanjem imovine i višegodišnjim zatvorskim kaznama.
Zanimljivo, u Hrvatskoj mediji tek sporedno pišu o tome, a institucije mantraju: “Izvidi su u tijeku”.
Mamić se odlučio osvetiti organiziranom kriminalu čiji je bio miljenik, a onda se Duboka država u jednom trenu okrenula i ugrizla ga za guzicu. Sada ih želi povući sa sobom na dno i nadamo se da će u tome uspjeti.
Pitanje je samo je li bio dovoljno veliki pauk da svojim padom razdere i mrežu ili će posredstvom građanskog kratkog pamćenja uskoro sve pasti u zaborav…
facebook status Slobodna Hrvatska