Prvo složenije fotodokumentiranje Riznice zagrebačke katedrale događa se između 1912. i 1916. godine, istovremeno sa Szaboovim popisivanjem i fotodokumentiranjem spomeničke baštine Hrvatskog zagorja, a oba pod okriljem Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika. Članovi Povjerenstva, predvođeni svojim predsjednikom i povjesničarem Tadijom Smičiklasom, svjesni spomeničke važnosti zagrebačke katedrale, odlučili su nastaviti u prethodnom stoljeću započeti rad Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, našeg prvog konzervatora, arheologa i muzealca, a potom i Ivana Krstitelja Tkalčića, bogoslova i povjesničara. Štoviše, djelovanje Ivana Krstitelja Tkalčića po svemu je sudeći rezultiralo iako ne brojnim (10 kom.), ali nadasve vrijednim snimkama rizničkih predmeta Ivana Standla, a koje, dakle, prethode glavnom snimanju rizničkih predmeta iz doba djelovanja Povjerenstva.
U okvirima Povjerenstva osnovan je posebni Odbor za inventarizaciju stolne crkve zagrebačke. Na čelo Odbora imenovan je Josip Brunšmid, dok su članstvo činili Gjuro Szabo kao tajnik, Janko Barle kao kroničar objekta, Martin Pilar kao tumač građevnog sloga katedrale te Brunšmid kao proučavatelj i tumač katedralne Riznice.
S obzirom na kompleksnost čitavog posla Brunšmid dobiva Smičiklasovo ovlaštenje da potraži pomagače različitih struka pa je za fotodokumentiranje Riznice angažirao mladog kolegu i bivšeg studenta Vladimira Tkalčića.
Ovom prilikom iz Beča je nabavljena specijalna fotografska oprema, a velik dio rizničkih predmeta Tkalčić je snimio u naravnoj veličini. Rezultat je ukupno 313 originalnih staklenih ploča, odnosno želatinskih negativa na staklu, veličine 13 x 18 centimetara, 18 x 24 centimetara i 24 x 30 centimetara s pridruženim pozitivima, odnosno fotografijama, koje odlikuje ne samo uzorna tehnička i interpretativna kvaliteta već i kulturnopovijesni značaj.
Također, 21 fotografija iz zbirke nastala je pod okriljem Foto Promičbe, točnije Svjetlopisnog odsjeka Državnog izvještajnog i promičbenog ureda, tijela utemeljenog pod okriljem Nezavisne države Hrvatske, a tek 2 fotografije djelo su cijenjenog liturgičara Dragutina Kniewalda, koji je aktivno djelovao između 1921. i 1952. godine.
***
Poradi naznačenih vrijednosti ovaj je opus netom upisan u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske (122. sjednica Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, od 1. prosinca 2017. godine).
Vlasnik dokumentiranih predmeta jest Riznica zagrebačke katedrale.
Priredila: mr. sc. Sanja Grković
Izvor: http://fototeka.min-kulture.hr/hr/
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=bkiSyII2azc