Slavko Topić: Novija euharistijska čuda

Krist je cijeli prisutan u euharistijskom kruhu, vinu i u svakom najmanjem njihovu djeliću – dok te prilike (fizički) traju. Vanjski oblik (izgled) kruha i vina ostaje, mijenja se njihova unutarnja bit u Tijelo i Krv Kristovu. To je Krist učinio na svojoj Posljednjoj večeri za nas i to i danas čini po svojim svećenicima u svakoj svetoj Misi – za nas. Euharistija je najveće Isusovo čudo, stalno prisutno u povijesti, danas i do konca svijeta.

U dugoj povijesti Crkve postoje brojna euharistijska čudesa koja potvrđuju stalnu vjeru Crkve (npr. Bolsano, Italija, 1246). To znači da vjeruje kako je za vrijeme čuda posvećena hostija dobila oblik Kristova Tijela i Krvi.

Novija euharistijska čuda                                                                                        

Spomenuli smo događaje u Bolsanu iz 1246. godine, ali euharistijska čuda nisu nasljeđe srednjega vijeka. Naprotiv, u posljednje vrijeme zabilježeni su razni čudesni slučajevi.

Doista, za razliku od prošlosti, današnja znanstvena utvrđivanja zauzimaju ulogu od primarne važnosti u potvrdi činjenica koje nadilaze ljudsko shvaćanje i prirodne zakone uz mogući govor o onim važnim stvarima u svezi s tipologijom analiziranog Platna (misli se na „Sveto Torinsko Platno“ koje se čuva u Torinu op. prev)  i određivanja  krvne grupe (u to Platno je, prema kršćanskoj prastaroj predaji i uvjerenju, bilo umotano mrtvo tijelo Isusovo i u njemu položeno u grob, a kad je uskrsnulo, na njemu je čudesno ostala utisnuta prava fotografija Kristova tijela, „oslikana“ neizbrisivim mrljama krvi, op. prev). Zanimljiva je činjenica da u raznim znanstvenim uzorcima krv s Torinskog Platna pripada uvijek krvnoj grupi AB kako je to na Svetom Platnu utvrdio prof. Pierluigi Baima Bollone.

Ograničit ćemo se i ovdje donijeti samo četiri euharistijska čuda koja su se dogodila u zadnjih 20 godina.

Chirattakonam (Indija)

U južnim dijelovima Indije nalazi se država Kerala s kršćanima prastare tradicije koji, s 18% sveukupnog pučanstva, predstavljaju treću postojeću religiju. U Kirattakonam-u postoji katolička župa siro-malankareškog obreda posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Tu je, 28. travnja 2001. godine, župnik Johnson Karoor iznenada uočio lik na posvećenoj hostiji. Činjenice koje su se dogodile precizno su opisane u njegovu svjedočanstvu:

„Dana 28. travnja 2001. godine, u župnoj crkvi Svete Marije u Chirattakonam-u započeli smo, kao i svake godine, devetnicu sv. Judi Tadeju. Ujutro u 08:49 sati izložio sam Presveti Sakrament u pokaznici i otpočeo s javnim klanjanjem. Nakon nekoliko minuta vidio sam kako se pojavljuju tri točke u svetoj Hostiji. Prestao sam s molitvom i stao promatrati pokaznicu, pozivajući i vjernike da promatraju te tri točke. Rekao sam zatim vjernicima da ostanu u molitvi i odložio pokaznicu u tabernakul. Dana 30. travnja slavio sam svetu Misu i sutradan otputovao u Trivandrum. U subotu ujutro, 5. svibnja 2001. godine, otvorio sam crkvu za uobičajene pobožnosti, spremio se i otišao otvoriti tabernakul da pogledam što se to moglo dogoditi s Hostijom koja se nalazila u pokaznici i odmah opazio lik poput ljudskoga lica. Bio sam veoma potresen! Pozvao sam vjernike da se poklone i počnu moliti misleći da lice vidim samo ja. Pitao sam ministranta je li on išta zapazio u pokaznici. Odgovorio mi je: „Vidim lik čovjeka.“  Zapazio sam da i ostali vjernici sa zanimanjem promatraju pokaznicu. Počeli smo s klanjanjem i lice čovječje, malo po malo, kako su minute odmicale, postajalo je sve jasnije. Nisam imao hrabrosti reći bilo što i počeo sam plakati. Za vrijeme klanjanja smo obično čitali jedan odlomak iz Svetoga Pisma. Odlomak koji mi se otvorio toga dana bio je iz 20. poglavlja Ivanova evanđelja koji govori o prizoru kad se uskrsli Isus ukazao sv. Tomi i rekao mu da pogleda njegove rane. Uspio sam reći samo malo riječi u svojoj homiliji i, jer sam morao poći slaviti sv. Misu u susjednoj župi u Kokkodu, odmah sam pozvao fotografa da snimi nekoliko fotografija svete Hostije s ljudskim likom na njoj. Nakon dva sata sve su fotografije bile razvijene, a na svakoj se ljudsko lice pokazivalo sve jasnije.

Čudesna fotografija podvrgnuta je ispitivanju na inicijativu Njegova Blaženstva, Cyrila Mar Baseliosa Malancharuvila, nadbiskupa biskupije katoličko-malankarske u Trivandrumu (do 2005). On je zatim, u svezi s ovim istinitim čudom, napisao: „Za nas vjernike, ovo što smo vidjeli jest nešto u što smo uvijek vjerovali. Ako naš Gospodin nama govori, dajući nam ovaj znak, zasigurno je potreban i naš odgovor.” Pokaznica s čudesnom Hostijom i sada se čuva u istoj crkvi.

Tixtla (Meksiko)

Dana 20. listopada 2006. godine, u crkvi u Tixtli, koja je dio meksičke biskupije Chilpancingo-Chilapa, za vrijeme euharistijskoga slavlja na jednoj posvećenoj hostiji pojavio se izljev neke crvenkaste tvari. Svi su ostali iznenađeni, a vijest se ubrzo proširila.

Mjesni biskup, mons. Alejo Zavala Castro, sazvao je istražnu teološku komisiju i, u listopadu 2009., radi rasvjetljivanja toga događaja, zadužio je dr. Ricarda Castanon Gomeza, da zajedno s grupom znanstvenika provede znanstveno istraživanje.

Crkvene meksičke vlasti obratile su se dr. Castanon Gomez-u, znajući da je, godine 1999.-2006., taj znanstvenik vodio studijski postupak nad dvjema posvećenim hostijama koje su također krvarile u župi Svete Marije u Buenos Airesu (Argentina). O. Leopold Roque, župnik župe sv. Martina iz Toursa, pozvao je o. Raymunda Reyna Estebana da predvodi duhovne vježbe njegovim župljanima. Dok su o. Leopold i jedan drugi svećenik dijelili svetu pričest pomagala im je jedna redovnica koja se nalazila sa lijeve strane oca Raymunda. Hostija koju je uzela i njome htjela pričestiti jednu osobu počela je izlijevati crvenkastu tvar.

Evo odgovora znanstvenog istraživanja provedenog između listopada 2009. i listopada 2012. nad onim što se dogodilo u Tixtli u Meksiku: „Analizirana crvena tvar odgovara krvi u kojoj je prisutan hemoglobin i DNA ljudskoga podrijetla. Dva studijska postupka predvođena eminentnim sudskim stručnjacima s različitim metodama utvrdila su da crvena tvar izlazi iznutra, isključujući pretpostavku da bi je netko mogao izvana staviti. Krv pripada grupi AB isto kao i u hostiji poznatog euharistijskog čuda u Lancianu te na Torinskom Platnu. Mikroskopska analiza povećavanja i prožimanja (krvi) otkrila je da je gornji sloj krvi zgrušan od listopada 2006., dok donji slojevi pokazuju, u veljači 2010., prisutnost svježe krvi. Također su nađena netaknuta bijela krvna zrnca, crvena krvna zrnca organskog podrijetla. Tkivo o kojemu se radi očito je razderano i s mehanizmom obnavljanja onako kako se to događa u živome tkivu. Naspram znanstvenih rezultata i zaključaka  do kojih je došla komisija,  biskup Cnhilpancingo-Chilapa-e, mons Alejo Zavala Castra, objavio je kako slijedi: „Događaj nema naravnog tumačenja. Nije paranormalnog podrijetla. Nije svediv na neprijateljsku manipulaciju.”

Dana 12. listopada 2013. godine mons. Castro je pastoralnim pismom objavio priznanje euharistijskoga čuda koje se dogodilo u Tixtli. U pismu se čita: „Ova nam pojava pruža čudesan znak ljubavi Božje koji potvrđuje stvarnu prisutnost Isusovu u Euharistiji. U svojoj ulozi biskupa u biskupiji priznajem nadnaravni karakter niza događanja u krvarećoj hostiji u Tixtli. Proglašavam ovaj slučaj znakom Božjim.”

Sokolka (Poljska)

Događaji koji slijede dogodili su se u Sokolki, poljskom gradu udaljenom dvadesetak kilometara istočno od granice s Bjelorusijom. Dana 12. listopada 2008. godine u župnoj crkvi sv. Ante bila je u tijeku svečana misa u 08:30 sati. Za vrijeme pričesti jednome od svećenika ispala je hostija, a on to nije primijetio. Na to ga je upozorila jedna žena dok je klečala čekajući da se pričesti. Smatrajući da se hostija zaprljala, svećenik ju je uzeo, prema liturgijskim propisima, stavio u malu posudicu s vodom koja stoji pored tabernakula. Predviđalo se da će se hostija rastopiti u vodi i tako po pravilu prestati biti hostijom, a time prestaje i stvarna prisutnost Kristova u njoj (ta voda se onda izlije u sakrarij, posebno mjesto u sakristiji gdje se izlije voda koja ide u zemlju, a ne u kanalizaciju i u kojoj se rukom operu kaležnjaci i korporali nakon njihove uporabe u misi, op. prev).

Na kraju Mise, na zahtjev župnika, o. Stanislava Gniedziejkoa, sakristanka, s. Julija Dubowska, zbog veće sigurnosti, prelila je vodu u jednu drugu posudicu koju je zaključala u kasi s kaležima.

Tjedan dana nakon toga, u nedjelju 19. listopada, oko 8 sati, sestra je otvorila kasu i našla gotovo rastopljenu hostiju, ali sa čudnim crvenim ugrušcima u sredini. Odmah je pozvala svećenike da im pokaže. Bio je dojmljiv onaj komadić posvećenog kruha s čudnim crvenim ugruškom na površini. Izgledao je baš kao komadić mesa. Voda, međutim, nije bila obojena istom bojom.

Župnik Sokolke obavijestio je prvostolnu kuriju u Bialystok-u. Nadbiskup Edward Ozoriwski zajedno s kancelarom kurije, svećenicima i profesorima ispitali su hostiju i, zaprepašteni, odlučili pričekati daljnji razvoj tih događanja. Dana 29. listopada, posudica s hostijom je prenešena u župnu kapelu i zatvorena u tabernakulu; sljedećega dana, po naredbi nadbiskupa, don Gniedziejko je oprezno žličicom uzeo djelomično rastopljenu hostiju s  crvenom tvari boje krvi unutra i položio na čisti korporal (tjelesnik od čistog bijelog platna na koji se stavlja hostija za vrijeme Mise, op. prev). S vremenom se hostija „spojila” s korporalom i crveni „ugrušak” se osušio.

U siječnju 2009. godine konzultirano je  dvoje specijalista patološke anatomije  medicinskog Univerziteta u Bialystok-u, prof. Marija Elzbieta Sobaniec-Lotowska i prof.  Stanislawa Sulkowskog kako bi analizirali uzorke prokrvavljene hostije.

U uzorku su nađeni biomorfološki pokazatelji tipični tkivu srčanog mišića. Otkriven je fenomen „segmentacije” ili oštećenja na vlaknima tkiva srčanog mišića u području veznih dodira i  fenomen „fragmentacije”, odnosno brojna mala oštećenja. Ove alteracije mogu se promatrati samo u vlaknima koja nisu obamrla, to jest u živima, i pokazuju znakove mišićnih stezanja srčanog mišića koji su tipični ekstremnoj fazi prije smrti.  Osim toga, tkivo srčanog mišića bilo je vezano uz posvećenu hostiju na nerastavljiv način, način koji je nemoguć ljudskim sredstvima. Zatim, supstanca nađena na korporalu, iako izmijenjena nakon što je uzeta iz vode (jednostavno se osušila), već nekoliko godina nije promijenila svoj izgled iako nije bila stabilizirana niti čuvana na posebnoj temperaturi. „To znači, ako bi se to ‚čudo‘ imalo pripisati nekoj bakteriji, materijal bi se raspao, razmrvio i promijenio bi izgled. Bilo kakva mikrobska obrada, makar stavljena i na najčišći mogući materijal, nakon samo jednoga tjedna pokazuje se potpuno drugačijom” – dodao je profesor Sulkowski.

Dvoje znanstvenika iz Bialystoka koji su, neovisni u svojim istraživanjima i služeći se najnovijim tehnološkim instrumentima, došli do istog zaključka (između ostaloga, profesor Sulkowski nije znao da uzorak koji je ispitivao potječe od jedne hostije): ispitivani uzorak nije ni ugrušak ni krv, već tkivo ljudskog srčanog mišića, još živog. Bio je to srčani mišić s indikacijama tipičnim ekstremnoj fazi koja prethodi smrti. Drugim riječima, poljsko euharistijsko čudo govori o Osobi koja je u agoniji.

Prvostolna kurija  u Bialystoku u svom službenom saopćenju je potvrdila da se „događaj iz Sokolke ne protivi vjeri Crkve nego je potvrđuje. Crkva ispovijeda da se, po riječima pretvorbe i snagom Duha Svetoga, kruh pretvara u Tijelo Kristovo i vino u Njegovu Krv. Osim toga, radi se o pozivu da službenici Euharistije Tijelo Gospodinovo podjeljuju s vjerom i brižljivošću te da ga vjernici primaju s poklonom.”

Legnica (Poljska)

Uronjen u plodan poljoprivredni kraj Poljske, 90 kilometara od granice s Njemačkom uzdiže se grad Legnica. Čini se da mu ime dolazi od slojeva lignita, neka vrsta fosilnoga uglja, skupocjenog po sagorijevanju. Tu je sve počelo pred Božić prije pet godina.

Dana 25. prosinca 2013. godine u župnoj crkvi svetog  Jaceka (Hijacint), za vrijeme božićnog euharistijskog slavlja, u trenutku dijeljenja pričesti, jedna posvećena hostija nepažnjom je pala na zemlju. Prema propisima u ovakvim slučajevima hostija se podigne i stavi u posudicu punu vode gdje će se rastopiti. Tako su i učinili. Ali deset dana nakon toga slijedilo je iznenađenje. Župnik, don Andrzej Ziombra, pripovijeda da je 4. siječnja, zajedno s drugim svećenicima, otišao pogledati je li se hostija rastopila u vodi: „Odmah smo opazili da se hostija nije rastopila i da se pojavila crvena mrlja koja je zauzimala jednu petinu njezine površine. Odlučili smo o tome obavijestiti biskupa (mon. Stefan Cichy), koji je ustanovio posebnu komisiju  teologa i znanstvenika za analizu tog događaja. U međuvremenu, tijekom proteklih dana,  zapazili smo da je mrlja na površini hostije promijenila boju i od jakog crvenila prešla u smeđe crvenilo. Dana 26. siječnja 2014. uzorak hostije uzeli su izravno znanstvenici. Za nas svećenike čudo je bilo očito. Komisija je ipak trebala utvrditi radi li se možda o kakvoj gljivi, plijesni, ili kakvu izvanjskom čimbeniku? Institut sudske medicine u Wroclawu već tijekom prve analize je isključio prisutnost bakterija ili gljiva u crvenoj boji. Druga histopatološka analiza utvrdila je da neki fragmenti izgledaju kao da su dio tkiva srčanog mišića. Zatim smo odlučili tražiti još jedno mišljenje i uzorke smo odnijeli na Institut sudske medicine u Szczecinu (Stetin) ne objašnjavajući odakle ti uzorci  potječu.  Oni su koristili  drugačiju metodu istraživanja. Odjel za histopatologiju na Pomeranijan Medical Unuversity-u Szczecin (Stetin), na koncu analize izdao je saopćenje u kojem javlja da je u histopatološkoj slici otkriveno da fragmenti tkiva sadrže fragmentne dijelove žljebastog poprečnog mišića‘. A to‚ veoma sliči ljudskom srčanom mišiću s promjenama koje se često pojavljuju za vrijeme agonije.‘ Nismo analizirali krv nađenu na hostiji, znamo samo da je nađen ljudski DNA.”

Rezultati analize predstavljeni su Kongregaciji za nauk vjere u Vatikanu koja je događaj priznala nadnaravnim. Nakon toga,  i slijedeći upute Svete Stolice, novi biskup Lignica, mons. Zbigniew Kiernikowski, 17. travnja 2016., obavijestio je da je naredio župnom vikaru, don Andrzeju Ziombri, da „pripremi odgovarajuće mjesto za izlaganje dragocjene relikvije na način da vjernici mogu izraziti svoje klanjanje na prikladan način.”