U selu okruženom planinama živio je vrlo cijenjeni mudrac, poznat po svojoj dubokoj mudrosti i čudnoj navici: svaki dan bi hodao stazama s velikom vrećom kamenja na leđima. Seljani, znatiželjni, šaptali su među sobom, ali nitko se nije usudio upitati zašto je najmudriji čovjek nosio nešto tako apsurdno.
Jednog dana, mladi učenik, željan učenja od mudrog čovjeka, nije mogao obuzdati znatiželju i upitao ga:
—Učitelju, ti koji si tako mudar, zašto nosiš tu tešku vreću kamenja? Znaš bolje od ikoga da nemaju vrijednost.
Mudrac se nasmiješio, stavio torbu na zemlju i odgovorio:
-Ovo kamenje nije samo kamenje. Svaka predstavlja teret koji ljudi nose a da toga nisu ni svjesni: kajanje, strah, kivnost, pa čak i vezanost. Nosim ovu torbu da se podsjetim kako ovi tereti utječu na naše živote. Svaki dan ga nosim sa sobom da ne zaboravim koliko je važno naučiti pustiti.
Mladić, još uvijek zbunjen, zatražio je dodatno objašnjenje. Mudrac je onda izvadio kamen iz torbe i rekao:
—Kad mi netko dođe sa brigom, kao da mi daje jedan od ovih kamenja. Slušam, prihvaćam, i držim u vreći, ali samo privremeno. Moja dužnost kao mudrog čovjeka je da pomognem drugima da shvate kako da se oslobode vlastitih tereta. Sada, gledaj.
Sporim pokretima mudrac je počeo bacati neko kamenje u obližnju rijeku. Svaki put kad bi bacio jednu, promrmljao je: “Oproštaj. “Prihvaćanje. Odvojenost. ”
Kad je vrećica bila prazna, predao ju je mladiću.
Vidiš li? Nije problem nositi kamenje, već zaboraviti da ih moramo pustiti. Nosim ovu torbu da se podsjetim da, iako svi nosimo svoje breme, uvijek možemo naučiti osloboditi se.
Mladić je shvatio da mudrac nije nosio kamenje jer ih nije znao pustiti, već zato što je svojim primjerom htio podučavati: bio je to simboličan čin koji je predstavljao emotivnu težinu koju svi vučemo i važnost svjesnog oslobađam ga.
Moralno
Mudrac nas uči da ne trebamo ignorirati svoje brige, strahove ili kajanja, nego ih radije prepoznati, prihvatiti i, kada dođe vrijeme, osloboditi ih. Nošenje ovih tereta ima smisla samo ako nam pomaže u učenju i transformiranju. Živjeti s njima trajno će nas samo usporiti, ograničavajući naš potencijal.
Sufijska priča o “Mudracu koji je nosio kamenje” podsjeća nas da smo svi ljudi i nosimo nepotrebne terete. Ključ je prepoznati ih, naučiti od njih, a iznad svega ih pustiti. Prava mudrost leži u koračanju kroz život lakoćom, pomažući drugima da učine isto.
Koje kamenje danas trebate osloboditi da biste slobodniji išli naprijed?