Obraćanje svetim zaštitnicima kao pomoćnicima pri različitim tjelesnim bolestima postoji u hrvatskome narodu kroz cijelu povijest, od najstarijih vremena do naših dana. O štovanju svetaca kao zaštitnika od bolesti piše Željko Dugac iz Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU u Zagrebu.

Obraćanje svecima kao zaštitnicima u različitim zdravstvenim poteškoćama, te vjera da sveci mogu izliječiti bolesne, postoji stoljećima, sve do naših dana. Brojna svetišta diljem Hrvatske, osobito marijanska, zatim različite kapele, oltari i zavjetni darovi, svjedoci su vjere u svetačku moć liječenja te su i danas okupljališta brojnih vjernika koji traže pomoć.

Već su apostoli, kao Isusovi nasljednici, liječili bolesne, a od ranog se kršćanstva na grobovima svetaca okupljaju potrebiti i događaju se čudotvorna izliječenja. Skupini svetaca, kojoj su se ljudi obraćali u bolesti, nailazimo na trag već u 9. stoljeću. U srednjem se vijeku osobito štovalo obraćanje svecima prilikom različitih tjelesnih bolesti. Raširena su hodočašća u svetišta koja su slovila kao čudotvorna, a hranila su grob, moći, kip ili sliku pojedinog sveca. U srednjem su vijeku hodočašća i obraćanje svecima također bili vezani i uz snažne i brojne epidemije. Od njih su svakako najteže bile epidemije kuge, pa se zbog te bolesti narod obraćao svetom Sebastijanu, a od 15. stoljeća i svetom Roku.

Od 16. se stoljeća u Europi ustalilo i četrnaest svetačkih likova koji su štitili od raznih tjelesnih patnji. Toj su skupini pripadali sveti Akacij, Barbara, Blaž, Cirijak, Dionizije, Egidije, Erazmo, Eustahije, Juraj, Katarina, Kristofor, Margareta, Panteleon i Vid. Na našem su području štovanje navedene skupine svetaca najvjerojatnije proširili franjevci. Od doba baroka prikazuju se ti sveci na oltarnim slikama u brojnim crkvama sjeverne Hrvatske. O štovanju četrnaestero svetih pomoćnika na našem području nalazimo pisane tragove u 18. stoljeću, te iz pera Hilariona Gašparotija čije propovijedi govore o tim pobožnostima. Obraćanje svecima zaštitnicima, osobito svetom Roku, Sebastijanu i Fabijanu, tradicionalnim zaštitnicima od kužnih bolesti, doživljava svoj uspon u 19. stoljeću zbog pojave do tada nepoznate bolesti u Europi — kolere.

Svako je vrijeme ovisno o svojim zahtjevima, u prvi plan isticalo određene svece, a isto su se tako pojedini aspekti svetačke zaštite prilagođavali i nadopunjavali trenutačnim potrebama. Lokalne su potrebe isticale pojedini svetački kult i preinačavale ga. Sveti Roko, uz to što je bio zaštitnik od kužnih bolesti, postao je u nekim krajevima i zaštitnik od rana na nogama i općenito svih bolesti nogu i ruku. To područje njegove zaštite nastalo je pod utjecajem likovnih prikaza te pučkog alogičnog načina razmišljanja. Ono se posebice razvilo u 20. stoljeću, nakon što se učestalost velikih zaraznih bolesti smanjila pa se svetački patronat nadopunio i promijenio. Novo je vrijeme donijelo daljnju nadopunu patronata svetog Roka, stoga ga danas neki vjernici smatraju i zaštitnikom od AIDS-a.

Iako su općepoznati sveci bili jedinstveni u svojoj zaštiti za sav kršćanski svijet, jer je ona bila vezana uz događaje iz svetačkog života, navedene pučke predodžbe dale su svecima dodatnu važnost zaštiti, poznatu samo na određenom ograničenom području i u određenom vremenu. Tako se u sjevernoj Hrvatskoj u prošlosti štovao sveti Liborius kao zagovornik protiv kolika izazvanih mokraćnim i žučnim kamencima. Danas je njegovo štovanje gotovo nepoznato u narodu.

Osim zbog zaraznih bolesti koje su dovodile do masovnih umiranja, narod se svecima obraćao i prilikom svih drugih oblika tjelesnih patnji i bolesti. Prema zapisima iz knjige Petra Berke »Kinch oszebuini szlavnog orszaga horvatczkog«, objavljene u Grazu 1775. godine, možemo pratiti sve patnje i bolesti milosnim uslišanjima po zagovoru Majke Božje Bistričke navedena, odnosno, zbog kojih su se zdravstvenih problema ljudi u to doba obraćali Majci Božjoj Bistričkoj. Autor navedene knjige bilježi 135 različitih čudotvornih utjecaja Majke Božje Bistričke, od kojih 57 govori o tjelesnim izlječenjima. Među njima su čudotvorni utjecaji na smetnje vida, sluha i govora, bolesti ruku i nogu, smetnje začeća i porođajne komplikacije, zatim kožne bolesti, rane, krvarenja iz zubnog mesa, zubobolja, kila i boginje. Tu su navedeni i poremećaji psihe s agresijom i suicidnim idejama te eoileptiformni napadi. Dakle, zdravstveni problemi prilikom kojih su se ljudi obraćali za pomoć Majci Božjoj Bistričkoj bili su doista različiti. Dok je Djevica Marija kao Gospa od Zdravlja, Gospa od Milosrđa, Gospa od Pomoći imala ulogu zaštitnice i one koja liječi različite tjelesne bolesti, drugi su sveci imali mnogo uža područja svoje zaštite, te su bili gotovo specijalisti za određeni zdravstveni problem. Tako se na našem području prilikom različitih tjelesnih bolesti zazivaju i za dobro zdravlje štuju sljedeći sveci:

— sveta Agata — pomoćnica dojilja i majki koje su izgubile mlijeko,

— sveta Ana — zaštitnica majki, rodilja i rađanja,

— sveti Antun Padovanski — pomoćnik za zdravlje općenito,

— sveti Antun Pustinjak — zaštitnik životinja; u prošlosti se zazivao kod tzv. vatre svetog Antuna, bolesti kod koje je dolazilo do visoke temperature i trzaja tijela izazvanih trovanjem sa snijetima s raži, te kod crvenog vjetra,

— sveta Apolonija — pomoćnica pri zubobolji,

— sveta Barbara — zaštitnica od nagle smrti te udara groma,

— sveti Blaž, za kojeg se smatra da je bio liječnik, štuje se kao zaštitnik bolesti grla,

— sveta Elizabeta Ugarska — zagovornica ubogih i gubavih,

— sveti Fabijan — zaštitnik od kuge i kužnih bolesti,

— sveti Josip se štuje za dobru i sretnu smrt, te kao zaštitnik od bolesti uopće,

— sveti Juraj je svetac s vrlo širokim patronatom; između ostalog, zagovara se pri kužnim bolestima te kao zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke,

— sveta Katarina Aleksandrijska — pomoćnica u bolestima jezika i teškog govora,

— sveti Kristofor se štuje kao zaštitnik od nagle i neočekivane smrti,

— sveti Kuzma i Damjan — sveti liječnici koji se štuju općenito za zdravlje,

— sveta Lucija — zaštitnica od bolesti očiju,

— sveti Nikola — zaštitnik od bolesti uopće te zaštitnik djece,

— sveti Roko, koji se u narodu štuje kao zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti (kolere u 19. stoljeću), te kao zaštitnik kod bolesti nogu, ruku i rana na tijelu,

— sveti Sebastijan je zaštitnik od kuge i ostalih kužnih bolesti,

— sveti Valentin — zaštitnik od padavice, glavobolje, različitih živčanih bolesti i zaštitnik djece,

— sveti Vid je zaštitnik vida, gluhonijemih, te kod bolesti koja se naziva ples svetog Vida, a koja predstavlja ekspresivni poremećaj u kojem oboljeli ima različite bizarne pokrete tijelom i udovima (Chorea), često se poistovjećuje s padavicom pa se svetac štuje i kao zaštitnik padavičara. (U navedenom popisu istaknuta je zaštita pojedinog sveca koja se odnosi na zdravlje i bolest, no sveci su se zagovarali i za različite druge nakane. Taj dio njihova protektorata u ovom tekstu nije naveden).

Za zdravlje su se štovali, a štuju se i danas, određeni sveci koji nisu poznati u cijeloj Hrvatskoj, već samo na određenim područjima ili u pojedinim gradovima, osobito u Istri i Dalmaciji. U njih spadaju sveta Foška —zagovornica protiv kostobolje, reumatičnih bolova, neplodnosti i glavobolje; Klement — zaštitnik stoke i općenito zdravlja; Gaudencije — zaštitnik od zmijskog ugriza; te Šimun, Reparata, Duje, Eufemija i brojni drugi sveci koji se štuju za zdravlje općenito.

Za zdravlje životinja, kako u prošlosti tako i danas, najviše se zagovaraju sveti Andrija, Anton Pustinjak, Izidor, Juraj, Katarina, Klement, Martin, Rok i Stjepan.

Obraćanje svecima kao zaštitnicima od bolesti nije samo dio prošlosti, to je dio i našeg današnjeg, svakodnevnog života. Vjera u svece kao lječitelje, i danas je nada i utjeha svima kojima je zdravlje potrebno, štoviše, ta vjera je ljudima važna komponenta uz liječenje službene medicine.

Izvor: Hrvatska revija 2, 2003.