bosančica (bosanica, bosanska azbukva, bosanska ćirilica, hrvatsko-bosanska ćirilica, bosansko-dalmatinska ćirilica, [h]arvacko pismo, poljičica), morfološki i ortografski osobita inačica ćirilice Rabila se u Bosni (franjevci: M. Divković, I. Bandulavić, P. Posilović i dr.), Dubrovniku (diplomatika, Dubrovački lekcionar, početak XVI. st.; Libro od mnozijeh razloga, 1520. itd.)…

Iznimna je povlastica imati tako bogatu pismovnu i jezičnu kulturu kakvu imaju Hrvati. U povijesti pisali smo latinicom, glagoljicom, ćirilicom, pa i arabicom, a aktivno se služili svojim domaćim hrvatskim govorima, hrvatskim crkvenoslavenskim i latinskim jezikom. Višejezičnost i višepismenost bitne…