Za Crnu Goru ne može se reći, barem prema poznatim materijalnim dokazima, da je domovina glagoljice, mada postoje neki povijesni tragovi da se na tom prostoru glagoljalo još u davna vremena, što se povezuje s kotorskim biskupom nazočnim na Splitskom crkvenom saboru 925. godine, te s biskupima glagoljašima Nikoli Modruškom (XV. st), Albertom Dujomom Gliričićem (XVI. st.) i Vickom Zmajevićem (XVIII. st.).

Najstariji zapisi su iz XVIII. stoljeća kada je u Gornjoj Lastvi na području Boke Kotorske bio župnik don Juraj Pinezić, rodom s otoka Krka, koji je matične knjige jednim dijelom ispisivao glagoljicom, što bez imalo okolišanja možemo nazvati „uvozom kulture“. Ovi zapisi pronađeni su tek 2013. godine.

Uz te zapise sačuvani su i listovi rukom ispisanog glagoljskog molitvenika iz XVII. ili XVIII. stoljeća, jedan zapis iz crkve sv. Antuna u Tivtu te dva primjerka tiskanih glagoljskih misala.

U Crnoj Gori još uvijek nije otkriven niti jedan glagoljski zapis u kamenu.

S ovih nekoliko skromnih nalaza Crna Gora je bogatija glagoljicom od Makedonije u kojoj nije sačuvan niti jedan glagoljski artefakt.