Tri silna čuda svetog Leopolda Mandića koja su odjeknula svijetom: Spriječio ženi amputaciju noge, jedno je od njih

Znanost je morala podići bijelu zastavu pred tri čuda koja su se dogodila po zagovoru svetog Leopolda Mandića. Riječ je o neobjašnjivim iscjeljenjima koja su se dogodila nakon zazivanja fratra kapucina. Spominju se u knjizi “Leopoldo Mandić – Mali brat koji je želio sve u raj”

Prvo čudo

Prvo čudo datiralo je iz rujna 1946.: djevojka Elsa Raimondi, rođena u Cavazza di Lusia u pokrajini Rovigo 30. lipnja 1922., operirana je od upale slijepog crijeva i ingvinalne kile 6. siječnja 1944.

Dvije godine kasnije, pod groznicom i napadnuta bolovima, podvrgnuta je još jednoj operaciji. Ovog puta radilo se o ozbiljnom obliku tuberkuloznog peritonitisa, pa je poslana kući s lošom prognozom. Seoski joj je župnik govorio o ocu Leopoldu i potaknuo je da mu se moli.

Devetnica svetom Leopoldu

Dana 30. srpnja djevojka je počela recitirati devetnicu cappuccinu, moleći ga da posreduje kod Gospe. Na kraju devetnice Raimondi je tvrdila da je vidjela Leopolda koji je na pitanje hoće li ozdraviti 12. rujna – na dan bolesnika, u sklopu godišnjih slavlja svetišta – odgovorio: “Da, da, da”.

“Više nisam bolesna”

Djevojka je, s pogoršanjem bolesti, prevezena u bolnicu 12. rujna. Ali liječnik ju je odmah vratio kući, govoreći da ne može puno učiniti. Predvečer je čula glas koji joj je hitno naredio da ustane iz kreveta. I poslušala je, govoreći svojim ukućanima: “Nisam više bolesna, nisam više bolesna: ozdravila sam!” Vidjela sam, patera Leopolda…”.

Klečeći pred tabernakulom

Elsa je dojurila u crkvu, praćena svojevrsnom povorkom seljana koji su htjeli vidjeti što će se dogoditi. Čudesno ozdravljena je dugo molila na koljenima ispred Svetohraništa, a zatim se pješice vratila kući. U znak zahvalnosti posvetila je svoj život pomaganju siročadi okupljenoj u “Piccola Casa di Padre Leopoldo” u Rovigu.