Vjekoslav Krsnik: Američki F-16 je jedina ispravna politička opcija
Nabava novog višenamjenskog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo predstavlja ključni test za hrvatsku vanjsku politiku, jer se radi o strateškoj odluci državnog establišmenta u pozicioniranju Hrvatske u idućih nekoliko desetljeća. Kao što je poznato ponude su dali Sjedinjene Američke Države za novi avion F-16 Block 70, Izrael za polovni F-16 Block 30, Francuska za polovni Rafale, te Švedska za novi JAS-39 C/D Gripen
Nabava novog višenamjenskog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo predstavlja ključni test za hrvatsku vanjsku politiku, jer se radi o strateškoj odluci državnog establišmenta u pozicioniranju Hrvatske u idućih nekoliko desetljeća. Kao što je poznato ponude su dali Sjedinjene Američke Države za novi avion F-16 Block 70, Izrael za polovni F-16 Block 30, Francuska za polovni Rafale, te Švedska za novi JAS-39 C/D Gripen.
Vladino Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog zrakoplova završilo je svoj posao i proslijedilo preporuku nadležnim saborskim i državnim tijelima koje bi svoj izbor trebale preporučiti Vladi, a ona bi na temelju tog izbora u siječnju trebala zaključiti posao s odabranim ponuđačem. Važno je ukazati da se posljednjih mjeseci intenzivirala lobistička bitka pojedinih ponuđača, pri čemu se osobito angažirala Francuska. Gledajući s političkog aspekta Francuska u Hrvatskoj ima snažno uporište u vladajućim strukturama na čelu sa premijerom Andrejom Plenkovićem. Uz njega su tu još ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, predstojnik premijerovog ureda Zvonimir Frka Petešić, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, pa i sam ravnatelj Sigurnosno obavještajne agencije Danijel Markić koji uz hrvatsko ima i francusko državljanstvo. Svi su oni više ili manje, na ovaj ili onaj način, a tu je i dio vodećih medija s navodno neovisnim vojnim stručnjacima, favorizirali francusku ponudu rabljenog Rafalea o čemu je, između ostalog, još početkom godine za posjeta Parizu premijer Plenković razgovarao s francuskim predsjednikom Macronom.
Francuska lobistička ofenziva kulminirala je nedavnim dolaskom francuske ministrice oružanih snaga Florence Parly u Zagreb. Ministrica Parly je kazala da Francuska želi s Hrvatskom, bez obzira na projekt nabave borbenih zrakoplova, “u cijelosti osnažiti strateško partnerstvo”, Naglasila je da se Francuska zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava. Njezina najava uklapa se u nedavnu šokantnu izjavu predsjednika Macrona da je “NATO trenutno u stanju moždane smrti”, Ministrica Parly je podvukla kako je “više nego ikada ključno da Europljani osvijeste zajednički izazov… znamo da na Hrvatsku možemo računati”.
Francuska nikad nije bila strateški partner hrvatskom narodu i hrvatskim nacionalnim interesima, jer je uvijek bila vezana za Srbiju. To je osobito došlo do izražaja u Domovinskom ratu kad je francuski predsjednik Mitterand otvoreno davao podršku politici Slobodana Miloševića kako u odnosu na fašističku agresiju na Hrvatsku tako i na rat u Bosni i Hercegovini.
U nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova koji će zamijeniti dotrajala ruske Migove, Hrvatska se po svim parametrima mora voditi isključivo političkim prioritetima. To znači da s obzirom na nedavnu burnu prošlost u kojoj je hrvatski narod uz velike ljudske i materijalne žrtve ostvario svoju državu u ovom velikom, milijarde eura teškom poslu, treba voditi prije svega računa o političkim prioritetima. Taj prioritet znači da po novijem povijesnom iskustvu Francuska nikad nije bila strateški partner hrvatskom narodu i hrvatskim nacionalnim interesima, jer je uvijek bila vezana za Srbiju. To je osobito došlo do izražaja u Domovinskom ratu kad je francuski predsjednik Mitterand otvoreno davao podršku politici Slobodana Miloševića kako u odnosu na fašističku agresiju na Hrvatsku tako i na rat u Bosni i Hercegovini. S druge strane činjenica je da je Hrvatska očuvala svoje granice iz propale federacije zahvaljujući predsjedniku francuskog Ustavnog suda Robertu Badinteru, te da podršku francuskog naroda borbi hrvatskog naroda za slobodu i demokraciju simbolizira herojska smrt Jean Michele Nicoliera u Vukovaru.
Uostalom zalažući se za “strateško partnerstvo” s Hrvatskom Francuska i dalje gaji prisne obrambene odnose s današnjom s hrvatske pozicije četničkom Srbijom. Ista Florence Party posjetila je prošle godine Beograd podsjetivši na višedesetljetno prijateljstvo Srbije i Francuske naglasivši da su Srbi i Francuzi ‘braća po oružju’. Ministrica Parly pohvalila je tom prilikom visoku razinu suradnje Francuske i Srbije po pitanju naoružanja. Baš te godine Srbija je nabavila francuski raketni sustav Mistral 3. Riječ je o modernoj opremi za rušenje borbenih zrakoplova, baš takvih kakve Francuska sada nudi Hrvatskoj u obliku rabljenih Rafalea. Taj podatak ne predstavlja samo vojno pitanje nego još više političko jer bi u slučaju da se Hrvatska odluči za francuski borbeni zrakoplov Francuska na području bivše Jugoslavije imala dva strateška partnera od koji bi teoretski jedan francuski strateški partner napadao a drugi francuski strateški partner se branio(?!).
Cijela ova priča s francuskom ponudom potrebna je da se rasvijetli temeljna dilema hrvatske vanjske politike, ona politike koja počiva na argumentima i neoborivim činjenicama iz Domovinskog rata. U tom ratu ključni, osobito u njegovoj završnoj fazi strateški partner Hrvatskoj bile su Sjedinjene Američke Države, što se pokazalo logističkom potporom Hrvatskoj vojsci u realizacije Vojnoredarstvene operacija Oluja koja je nanijela poraz Miloševićevoj agresiji i dovela do Daytonskog sporazuma. Oluja je bila vojni uvod u pristupanje Hrvatske NATO savezu koji predstavlja garant hrvatske mirne budućnosti. Europa se u cjelini, naravno osim nekoliko iznimaka, nije istakla u potpori hrvatskom narodu za slobodu i demokraciju kao što su to učinile Sjedinjene Države. I zato u odabiru novog višenamjenskog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u konkurenciji četiri ponuđača jedini ispravan politički izbor treba biti: američki novi F16 blok70.
Ministrica Florence Parly je kazala da se Francuska zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava, poput terorističkih napada i niza kriza koje su izbile na pragu EU, od Libije preko Balkana do Nagorno Karabaha.
“Više nego ikada je ključno da Europljani osvijeste zajednički izazov… znamo da na Hrvatsku možemo računati”, rekla je Parly.
Ovo je Emmanuel Macron izjavio 18. listopada, kada je Turska počela svoju operaciju protiv Kurda na sjeveroistoku Sirije. A u razgovoru za britanski tjednik The Economist, objavljen 7. studenog, Macron je bio još oštriji. Rekao je i objasnio: “Nema nikakve koordinacije u donošenje strateških odluka između SAD-a i ostalih NATO saveznika. Nikakve. A imate nekooridiniranu agresivnu operadiju drugog NATO saveznika, Turske, i to na području gdje su u pitanju naši interesi”.
A zatim je dodao da se Europa nalazi “na rubu ponora” te da mora početi strateški razmišljati o sebi kao o geopolitičkoj sili. Inače bi se, ističe Macron, mogla naći u situaciji da više ne kontrolira svoju sudbinu. Pitanje redefiniranja EU na globalnom planu jedan je od ključnih prioriteta nove Europske komisije koja bi trebala, nadamo se, preuzeti svoje obveze 1. prosinca. Hrvatska je također stavila temu “Europe koja je utjecajna” među četiri prioriteta svog predsjedanja EU.
Prema porukama iz tehničkog povjerenstva, oni bi svoju evaluaciju i prijedlog Vladi trebali dati do 12. prosinca, a ista očekivanja ima i ministar Mario Banožić. Međutim, stručnjaci koji su tijekom cijelog postupka nabave borbenih zrakoplova za portal Direktno govorili o toj temi ne zanemaruju činjenicu da cijeli postupak ima i političku dimenziju.
Bliskost Srbije i Francuske u doba najveće hrvatske žrtve posljedica je mandata francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda (1981-1995). Upravo Mitterrand odlučio se na diplomatski put u Sarajevo 28. lipnja 1992. i još do danas nije u potpunosti jasno zašto se odlučio na to putovanje u okupirani grad. Međutim, nije prihvatio poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da sleti prvo u Zagreb, kad od prve nije mogao sletjeti u Sarajevo. Naknadno je ipak morao prije dolaska u Sarajevo prenoćiti u Splitu, ali to nije bio dovoljan razlog za susret s Tuđmanom.
U svjetlu same završnice cijelog postupka, ali i političkih konotacija koje idu uz ovu vrlo važnu nabavu, treba podsjetiti i na povijesne odnose Francuske prema Hrvatskoj, ali i našim susjedima jer će i to sigurno biti faktor prilikom donošenja odluke.
Naime, odluka Francuske da pošalje ponudu dočekana je s dozom neugodnog iznenađenja jer je upravo Francuska tijekom bitke za hrvatsku samostalnost i Domovinskog rata bila izuzetno blizak partner srbijanskom agresoru.
Mitterrand: Dok sam ja predsjednik, Francuska neće voditi rat protiv Srbije
Bliskost Srbije i Francuske u doba najveće hrvatske žrtve posljedica je mandata francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda (1981-1995). Upravo Mitterrand odlučio se na diplomatski put u Sarajevo 28. lipnja 1992. i još do danas nije u potpunosti jasno zašto se odlučio na to putovanje u okupirani grad. Međutim, nije prihvatio poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da sleti prvo u Zagreb, kad od prve nije mogao sletjeti u Sarajevo. Naknadno je ipak morao prije dolaska u Sarajevo prenoćiti u Splitu, ali to nije bio dovoljan razlog za susret s Tuđmanom.
Kada je ugledni član francuskog kabineta, ministar Bernard Kouchner tijekom tog putovanja zrakoplovom pokušao francuskom predsjedniku pojasniti pad Vukovara, bombardiranje Osijeka i ostale strahote koje Hrvati proživljavaju zbog srbijanske agresije, Mitterrand ga je prekinuo, relativizirajući sve što se dogodilo u Domovinskom ratu.
“Što se moglo učiniti? Da Francuska objavi rat Srbiji? Da ginu naši vojnici? Dok sam ja predsjednik, Francuska neće voditi rat protiv Srbije”, rekao je tada Mitterrand. Takav benevolentni pristup prema Srbiji očito se prenio i na aktualni francuski državni vrh.
Pamtimo ‘bratstvo po oružju’ Francuske i Srbije
Podsjećamo, prošle godine, gotovo na isti dan na koji bi ove godine Međuresorno povjerenstvo za nabavu višenamjenskoga borbenog aviona RH ove godine trebalo donijeti svoju evaluaciju ponuda, francuska samopouzdano očekuje ocjenu hrvatskog tehničkog povjerenstva o francuskim borbenim zrakoplovima Rafale i nada se da će 2021. znati konačnu odluku hrvatskih vlasti o tome kojim će zrakoplovima zamijeniti svoju borbenu zračnu flotu, izjavila je u ponedjeljak francuska ministrica obrane.
Francuska ministrica oružanih snaga Florence Parly sastala se u Banskim dvorima s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrom obrane Mariom Banožićem.
“Na raspolaganju smo hrvatskim vlastima za moguća dodatna pitanja i sa samopouzdanjem čekamo rezultat odluke tehničkog povjerenstva. Nadam se da ćemo 2021. moći znati konačnu odluku hrvatskih vlasti”, rekla je Parly, dodavši da je sada na hrvatskim vlastima da “potpuno neovisno” razmotre ne samo francuski prijedlog već i prijedloge pristigle iz ostalih zemalja.
Podsjetila je da je Francuska dala ponudu za 12 rabljenih borbenih zrakoplova Rafale koji su se, kako je istaknula, “dokazali u brojnim operacijama”.
Banožić: Vlada bi konačnu odluku mogla donijeti početkom iduće godine
Ministar Banožić je rekao da će međuresorno povjerenstvo nakon 12. prosinca dati prijedlog koji će uvažiti financijski karakter ponude, tehnički karakter ponude te vanjskopolitički kontekst i ‘rok trajanja’ sadašnjih MIG-ova 21.
Rekao je da vlada konačnu odluku mogla donijeti početkom iduće godine.
Uz francusku, Hrvatska je za nove borbene avione dobila i švedsku, američku i izraelsku ponudu.
Ministrica Parly je kazala da Francuska želi s Hrvatskom, bez obzira na projekt nabave borbenih zrakoplova, “u cijelosti osnažiti strateško partnerstvo”, uključujući suradnju unutar europskog programa za industrijski razvoj na području obrane.
Smatra da bi od toga korist imale i hrvatska i francuska industrija.
Parly je kazala da se Francuska zalaže za snažniju europsku obranu i veću stratešku autonomiju, posebice s obzirom na brojne izazove s kojima se Europa suočava, poput terorističkih napada i niza kriza koje su izbile na pragu EU, od Libije preko Balkana do Nagorno Karabaha.
“Više nego ikada je ključno da Europljani osvijeste zajednički izazov… znamo da na Hrvatsku možemo računati”, rekla je Parly.
Ovo je drugi posjet ministrice Parly Hrvatskoj. U ožujku je boravila u Zagrebu gdje ju je također primio premijer Andrej Plenković s kojim je razgovarala o problemu ilegalnih migracija. Premijer ju je izvijestio o svojem posjetu grčko-turskoj granici i tamošnjoj situaciji, kao i o naporima koje ulaže hrvatska policija u zaštiti granice.
Izvor: projektvelebit.com