Konverzijom nije izvršena restitucija propisana pravom EU-a, i to Vrhovni sud RH svakako mora uzeti u obzir kod odlučivanja o pravima potrošača nakon konverzije CHF kredita.
Matematički dokaz da konverzijom nije postignuto obeštećenje, niti po pitanju preplaćenih kamata, niti po pitanju razlike tečaja dajemo u nastavku na jednom stvarnom primjeru kredita. Napominjemo da je ovo primjer povoljnije konverzije gdje je glavnica efektivno smanjena 41%, a čak je i tu drastična razlika u odnosu na efekt presude.
Radi se o kreditu od 100.000 CHF odnosno 440.749 kuna na dan uplate kredita u srpnju 2007. Kredit je podignut na rok otplate od 20 godina. Kamatna stopa se povećavala od početnih 4,5% do najviše 6,3%.
U trenutku konverzije na dan 29. veljače 2016. nakon 8,5 godina redovne otplate kredita preostala glavnica u kunama iznosila je 478.450 kuna odnosno 8% više nego na početku otplate.
Nakon konverzije glavnica je smanjena na 281.478 kuna, uzevši pritom u obzir i preplatu na temelju razlike uplata za simulirani euro i realni CHF kredit.
Da je umjesto konverzije dužnik tužio banku i dobio presudu za preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj, dobio bi ukupno 145.000 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Zbog ništetne valutne klauzule preostala glavnica bi se smanjila sa 478.450 kuna na 294.238 kuna. Ako bi se od toga iznosa oduzela presudom dosuđena preplata i zatezna kamata, nova glavnica iznosila bi 148.994 kune, što znači da bi se presudom iznos glavnice smanjio na 52% smanjenoga iznosa nakon konverzije.
Ako bi se dosudio ništetan ugovor, kredit više ne bi postojao, a banka bi morala platiti još 139.429 kuna oštećenom potrošaču.
Matematika je egzaktna i njezino negiranje nije moguće.
U nastavku je grafički prikaz opisanoga matematičkog dokaza. Izračun i grafiku napravio je matematičar Petar Lončar.
Udruga Franak
