Eduardo Galeano: Živimo u svijetu gdje su sahrane važnije od pokojnika

Eduardo Galeano nesumnjivo je bio velik čovjek koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Ovaj urugvajski pisac, autor međunarodnih naslova, kao što je “Sjećanje na vatru” (1986) i “Otvorene vene Latinske Amerike” (1971.) ponudio je svojim čitateljima razmišljanja o svijetu, ljubavi, religiji, fudbalu i svemu što se tiče vijesti.

“Stvoreni smo od vremena. Mi smo njegovi glasovi i njegova stopala. Stopala vremena koračaju našim stopama. Prije ili kasnije vjetrovi će izbrisati naše tragove. Svi to znaju. Koračanje kroz ništa, tragovi nikoga? Glasovi vremena pripovijedaju svoj put.”

“Mi živimo u svijetu gdje su pokopi važniji od pokojnika, gdje su svadbe važnije od ljubavi, gdje je izgled važniji od pameti. Mi živimo u kulturi ambalaže, koja prezire sadržaj”.

“Ako sam pao, to je bilo zato što sam hodao. I vrijedno je hodati čak i ako padneš.”

“Samo budale vjeruju da je tišina praznina, nikada nije praznina. Ponekad je najbolji način komuniciranja upravo tišina.”

“Postoji tzv. Međunarodna zajednica? Je li to nešto više od kluba trgovaca, bankara i ratnika? Je li to nešto više od umjetničkog imena koje Sjedinjene Države daju kada igraju?”

“Ljubav je ponižavajuća jer se vrši vertikalno i odozgo; solidarnost je horizontalna i podrazumijeva međusobno poštovanje.”

“Nasilje izaziva nasilje, kao što znamo; ali takođe stvara dobit za industriju nasilja, koja ga prodaje kao spektakl i postaje objekat potrošnje.”

“Glad utiče na strah. Strah od tišine probija ulice. Strah prijeti: Ako volite, imaćete AIDS. Ako pušite, imaćete rak. Ako dišete, imaćete zagađenje.”

“Zidovi su utisak siromašnih.”

“Jedini način da se istorija ne ponovi je čuvati je živom.”

“Najmoćnije institucije, MMF i Svjetska banka vode tri ili četiri države. Ostali gledaju. Svijet je organizovan po ratnoj ekonomiji i kulturi rata.”

“Moj najveći strah je da svi patimo od zaborava. Pišem da bih oporavio pamćenje ljudske duge, koje je u opasnosti da bude unakaženo.”

“…brojni su oni osuđeni na glad za hljebom, a još brojniji oni osuđeni na glad za zagrljajima.”

“Zakon tržišta, zakon uspjeha. Sve je manje mjesta za improvizaciju i stvaralačku spontanost. Sve više je važan rezultat, a sve manje vještina. Rezultat je postao neprijatelj rizika i avanture. Igra se da bi se zaradilo i da se ne bi izgubilo, a ne da bi se uživalo u radovanju zbog davanja radosti”.

“Iz godine u godinu fudbal se hladi, a voda umjesto krvi u venama garantuje uspjeh. Strast za igrom zbog igre, sloboda zabavljanja i zabava, sve to beskorisno i genijalno ludovanje polako postaje samo predmet nostalgičnog sjećanja”.

Izvor: cdm.me