Značenje Bratovština u Pomorskoj enciklopediji

BRATOVŠTINE, staleška bratstva ili zadruge pomoraca u prošlosti. Društveni i ekonomski život odvijao se po pomorskim gradovima u Srednjem vijeku kroz cehovske organizacije, profesionalne bratovštine (confratemitates), od kojih su neke na Sredozemnome moru vodile podrijetlo od rimskih obrtnih organizacija (collegia). Tako su postojale organizacije pomoraca (collegia naviculariorum) i uopće svih staleža, koji su u svojem privrednom životu povezani s pomorstvom: brodograditelja, tesara, užara ili konopara, ribara i t. d. Svaka je organizacija imala svoj statut (t. zv. mariegolu, madregolu, od mater-regula ili matica, po tome, što su joj kao matici pripadali njeni članovi; odatle uobičajeni naziv romanskog korijena matrikula za pomorsku knjižicu). Sačuvani su nam iz naših primorskih gradova statuti mornarskih bratovština Kotora (1463), Zadra (1475), Splita (1521) i brodograditelja Korčule (1623), iz kojih vidimo, da im je svrha bila raspravljanje o odnosima patrona (brodovlasnika) i mornara, odrediti njihove međusobne dužnosti, zaštititi interese staleža, voditi socijalnu brigu za slučaj bolesti, iznemoglosti, oskudice (koja nije nastala »krivnjom, nego zlom srećom«), oslobađati članove, koji su dopali zatvora zbog duga, skrbiti se za siročad pomoraca, u slučaju smrti brinuti se za ukop svojih u stranim zemljama i inozemnih pomoraca kod kuće, brinuti se za odgoj pomlatka i za vjerski život svojih članova. Bratstva su imala svoju zajedničku imovinu, koja se sastojala od brodova, brodske opreme, vlaka i alata. Bratovštine, kao staleške, laičke organizacije, vršeći te svoje funkcije, imale su i stanovitu ulogu društvenih organa u komunalnom životu autonomnih gradova.

Glavni organ bratovštine bila je skupština članova. Ona je birala upravu: u Splitu (čl. 4) dva župana, dva suca i dva gastalda (od longobard. gastaldo, upravitelj); u Zadru (čl. 1) jednog prokuratora, jednog zamjenika, jednog gastalda i četiri dekana; u Kotoru jednog gastalda (čl. 3), tri prokuratora (čl. 4) i dva sindika (od grč. σύνδιϰος; zastupnik). Prema čl. 14 Statuta kotorske bratovštine članovi uprave mogli su postati samo vlasnici brodova, a po čl. 17 splitske samo pomorci »pouzdani i dobra glasa«. Brodovlasnici (patroni) bili su dužni zaposlivati samo domaće mornare. U čl. 24 Statuta splitske bratovštine kaže se: »Zapovijedamo i određujemo, da nijedan patron ne smije, osim ako postoji valjan sporazum, ostaviti svoga mornara u drugom mjestu, nego u onom, gdje ga je i zaposlio, pod prijetnjom pune naknade štete. S druge strane, hoćemo da mornari, koji idu s brodovima, ne napuštaju brod u drugom mjestu, nego u onom, gdje su ga odvezali i gdje treba da ga opet vežu, također pod prijetnjom pune naknade štete«, a u čl. 27: »Određujemo za slučaj da se — nedajbog — nasuče neki naš brod, da nijedan naš mornar ne smije kroz mjesec dana napustiti službu, a patron je opet dužan da ga kroz to vrijeme izdržava i ne smije ga otpustiti. Patron može uzeti drugoga mornara na račun onoga mornara, koji bi ga napustio«.

Bratovštine, kao staleške organizacije, postojale su, miješajući se s bratovštinama vjerskoga obilježja, sve do početka XIX. st. Jedan ostatak stare bratovštine pomoraca u Kotoru bila je i znamenita Bokeljska mornarica.V. Bra.

LIT.: V. Brajković, Étude historique sur le droit maritime privé du Littoral Yougoslave, Marseille 1933, str. 50—54 (i tamo naznačena literatura).