22. lipnja 1941. Osim raspada saveza Hitlera s komunistima, za Hrvatsku se nije dogodilo ništa značajno!
Površni poznavatelji povijesti reći će kako je Drugi svjetski rat trajao od 1941. do 1945., što za područje današnje Hrvatske odgovara istini, no Drugi svjetski rat do svog početka na hrvatskom tlu traje već dvije godine. Drugi svjetski rat službeno započinje 1. rujna 1939. napadom Hitlerove vojske na Poljsku
Površni poznavatelji povijesti reći će kako je Drugi svjetski rat trajao od 1941. do 1945., što za područje današnje Hrvatske odgovara istini, no Drugi svjetski rat do svog početka na hrvatskom tlu traje već dvije godine. Drugi svjetski rat službeno započinje 1. rujna 1939. napadom Hitlerove vojske na Poljsku. Tome je prethodilo potpisivanje saveza između Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza. Kad su 23. kolovoza 1939. ministri vanjskih poslova Njemačke i Sovjetskog saveza Molotov i Ribbentrop u Moskvi potpisali Pakt o nenapadanju i prijateljstvu, Tito i vodstvo KPJ podržali su potpisani dogovor. Staljin i Hitler bili su dragi i mudri vođe.
Njemačke nacističke trupe ušle su u Poljsku 3.rujna 1939. godine, uz podršku Sovjetskog Saveza (i KPJ) iako Sovjetski Savez tada nije službeno ušao u rat. Rat agresorima na Poljsku tada objavljuju Velika Britanija i Francuska, a Komunistička partija Jugoslavije u to vrijeme tiska zanimljiv letak.
U njemu su za izbijanje rata optužili Veliku Britaniju i Francusku i svrstali se na stranu Hitlerove Njemačke. Odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata rukovodstvo KPJ iznijelo je svoje viđenje uzroka rata koji je promatran kao sukob između „rada i kapitala, ugnjetavanih naroda i imperijalista“. Glavni izazivači rata bile su „reakcionarne vlade financijskog kapitala Pariza i Londona“ koje su željele njemački fašizam okrenuti protiv Sovjetskog Saveza. Rat, prema KPJ, nije izbio zbog Poljske i obrane njene nacionalne nezavisnosti: „Njemačka je, istina, neposredno napala Poljsku, ali je istina i to da je sama poljska vlada plemića i kapitalista bila imperijalistička i imala imperijalističke prohtjeve, u prvom redu protiv Sovjetskog Saveza.” Na taj je način KPJ pokušala opravdavdati napad na Poljsku.
Svjedoci vremena opovrgavaju događaje iz Brezovice
Lojzo Buturac, bliski prijatelj Vlade Janića, te visokoobrazovani čovjek koji je objavio 14 knjiga i 523 članka, na temelju svog razgovora s navodnim zapovjednikom prvog partizanskog odreda govori sljedeće:
“Osjećam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konačno odbaci komunističke laži o tobožnjem sisačkom partizanskom odredu i da o događajima oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to učiniti i prema današnjim i budućim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upućujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti? Pa otuda što sam ja možda još jedini živi svjedok, koji sam imao čast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janićem, komu se pripisuje osnivanje prvoga partizanskog odreda.
Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janićem u Sisku u kući njegove sestre i zeta mu, zvanoga Panča, na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zečić, tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janić nam je tada ispričao punu istinu o onim danima: travanj – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noću u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i takozvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Nakratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj između sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U večer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića. Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda.”
Uredniku Novog sisačkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, veliki intervju dala je Ljubica Čulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistička aktivistkinja i da je usko surađivala s vodećim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekovićem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janić i Marijan Cvetković i da su se sljedećih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno uključena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije čula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda u Brezovici.
Literatura iz vremena Jugoslavije ne daje važnost Brezovici
S obzirom na činjenicu kako je Jugoslavija utemeljena upravo na tzv. narodnooslobodilačkoj borbi, osnivanje prvog partizanskog odreda uistinu je vrlo važan događaj jer je upravo tim udaren prvi temelj organiziranom vojnom djelovanju protiv NDH, no u Jugoslaviji se 22. lipnja 1941. u Brezovici nije obilježavalo apsolutno ništa. U bivšoj SFRJ se Dan antifašističke borbe slavio 27. srpnja što je bilo povezano s događajima u Srbu, iako je navodni osnutak sisačkoga odreda tom danu prethodio više od mjesec dana. No, možda o važnosti Brezovice više govori literatura iz vremena bivše Jugoslavije.
Miroslav Matovina i Dragan Božić „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981.
Sisački novinari Matovina i Božić razgovarali su tada s Vladom Janićem i drugim sisačkim “prvoborcima”. U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje, te mjesec dana Brezovica, u koju je Janić došao tek koncem kolovoza.
Letak Muzeja Sisak i Turističke zajednice Sisak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc, Zagreb 1981.
U letku se spominje da se sisački komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u Žabenskoj šumi. Također, u letku se navodi da su sisački komunisti u šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred. Istinitost tvrdnje o osnivanju partizanskog odreda u šumi Šikara treba dodatno istražiti, no ostaje činjenica kako se i na ovom mjestu demantira osnivanje partizanskog odreda u Brezovici 22. lipnja 1941.
Dragan Božić, „Žabenska šuma“ – članak u časopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u knjizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. (str. 5-36.)
Božić kao novinar i kao književnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisačkim “prvoborcima”, detaljno je opisao što se događalo 22. lipnja 1941. i sljedećih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, Žabnu i Žabenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda.
Povjesničari tvrde kako nema dokumenata koji potkrjepljuju tvrdnje o prvom partizanskom odredu iz Brezovice
Povjesničar, dr. Zlatko Hasanbegović govori kako se 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica nije dogodilo apsolutno ništa.
“Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna. Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi. Toga datuma Hitlerova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno. Skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u šumu, a to nije Brezovica. Oni odlaze na neku vrstu konzultacijskog ladanja – što učiniti u novonastalim okolnostima. Kako god vrednovali tu baštinu, nije se dogodilo apsolutno ništa. Na lažima se ne može temeljiti historiografija, a još manje moderni nacionalni državni identitet. To treba jasno istaknuti” – jasan je Hasanbegović.
Povjesničari Klasić i Jakovina, poznati kao povjesničari bliski ljevici, se također slažu kako nikakvih ozbiljnijih djelovanja 22. lipnja 1941. i u danima nakon toga nije bilo.
Obilježimo dostojno sve žrtve i prestanimo slaviti laž!
Svoju ispovijest, Lojzo Buturac, završava sljedećim riječima, koje su itekako prikladne za kraj ovog osvrta:
Na kraju, pozivam sve mjerodavna i konačno Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjećanja briše lažni Dan antifašističke borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, 23. kolovoza. Točan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama.“