23. KOLOVOZA – DRŽAVNI SPOMENDAN NA ŽRTVE KOMUNIZMA

 

Naša Domovina obilježava ovaj spomendan u spomen na sve žrtve komunizma, ideologije koja je samo iza II. svjetskog rata ubila 500.000 Hrvata.

Nažalost, u Hrvatskoj još nisu uklonjeni svi simboli komunističke prošlosti.

Dok u nekim zemljama (Mađarska, Litva, Poljska Rumunjska, Bugarska, Njemačka, Slovačka, Albanija) zakon zabranjuje uporabu simbola vezanih uz totalitarni režim u Hrvatskoj i dalje ulice i trgovi nose ime zločinca, komunističkog diktatora.

Papa Benedikt XVI. je naglasio da je „komunizam velika sramota našeg vremena“. Pored niza činjenica koje su istražene, neki i dalje negiraju zla komunizma, relativiziraju komunističke zločine, slave četnička zlodjela (Srb i drugdje) i veličaju zločinca Tita.

Nakon što su komunisti došli na vlast, masovno su likvidirali poražene vojne snage bez suda, ubili veliki broj civila (bez suda, odlukom prijekih sudova ili na politički montiranim procesima), osobito osobe koje su nazivali „buržujima“, kojima se nakon likvidacije konfiscirala imovina. Zločini su napravljeni u ime komunističke ideologije, motivirani doktrinom o klasnoj borbi i primjer su revolucionarnog terora. Najveći dio zločina je napravljen iz osvete i koristoljublja od strane tzv. proletera = neradnika (prisvajanje konfiscirane imovine, stanova, imanja).

Aleksandar Ranković, bio je šef vojne i tajne policije, 1. veljače 1951.godine, u beogradskoj skupštini podnio je izvješće u kojem među ostalim stoji: „Kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3,777,776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja.

(Aleksandar Ranković, iz izvještaja u beogradskoj skupštini, Politika, Beograd, 1.veljače 1951., str.1).

One koji veličaju komunističku vlast u Hrvatskoj treba podsjetiti na zločine komunističke vlasti:

· Zločin na otoku Daksa blizu Dubrovnika (listopad 1944. ) zločini u Splitu (logor na Gripama i pogubljenja bez suda na Lovrincu). Kevina jama (1943.-1945.)

· Zločini 1945.: Bleiburg, Križni putovi, Macelj, Barbarin rov (Huda jama) oko 3.000 umorenih-živi zazidani u rudarskoj jami, rudnik Pečovnik (procjena je da je u rudniku zazidano 12.000 ljudi), U Pečovniku je bačen veliki broj male djece „narodnih neprijatelja“, umorenih plinom u celjskoj veterinarskoj stanici.

· Na području Slovenije evidentirano je preko 600 masovnih prikrivenih grobišta različite veličine s preko 100 tisuća ubijenih ljudi a u Hrvatskoj preko 900 s mogućih 90.000 žrtava.

· Maribor (protutenkovski rov, dio rova je otkopan i ostatci 1.179 žrtve su sahranjeni u zajedničku grobnicu, procjene broja žrtava se kreću od 15.000 do 70.000).

· U Zagrebu i njegovoj okolici nalazi se 120 masovnih grobnica. Posebno se navodi partizanski pokolj u Gračanima (svibanj 1945.)

· Jazovka, Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz bolnica 1945. godine i bacili u jamu.

· Pokolj na Kočevskom Rogu, oko 30.000 žrtava. Zapovjednik jedinice koja je izvšila pokolj je bio Simo Dubajić koji se hvalio svojim zlodjelom (objavio je knjigu „Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga“ (2006. godine). Dubajić je izrazio žaljenje što nije pobio 100.000 Hrvata. Zločinac je bio nagrađen materijalno i novčano (boračka mirovina).

· U poraću je ubijeno i umrlo (uslijed loših uvjeta transporta i internacije) 50.000 do 70.000 folksdojčera, pripadnika njemačke i austrijske manjine. Oni koji nisu odmah ubijeni bili su u sabirnim i radnim logorima (logor Josipovac, Logor Knićanin, Radni logor Valpovo). Službeno je evidentirano da je u logoru Josipovac stradalo 1.067 žrtava. Procjena je da je u radnom logoru Valpovo stradalo 13.000 (ubijeno ili umrlo od iscrpljenosti i bolesti) od kojih je 7.767 slučajeva smrti dokumentirano.

· Partizanska vojska u Hrvatskoj je od rujna 1944. do svibnja 1945. upravljala s 19 koncentracijskih logora, u kojima je Titov režim držao zatočeno desetke tisuća hrvatskih civila i manji dio vojnih ratnih zarobljenika (oko 80.000).

· U Drugome svjetskom ratu i po njegovu završetku partizani i njihovi potpomagači su na hrvatskim područjima ubili ukupno 664 svećenika, časnih sestara i sjemeništaraca. To je više nego što su bila ukupna pogubljenja svećenika u svim europskim komunističkim zemljama zajedno. Godine 1945. ubili su 23 svećenika na Macelju, ukupno su ubili 66 hercegovačkih franjevaca.

· Jame (fojbe, tal. foiba: krška jama), mjesta stradavanja civilnih i vojnih žrtava u 2 svj. ratu.

· Tortura nakon rata: Koncentracijski logor Jasenovac, Kaznenopopravni dom Lepoglava, Kaznenopopravni dom Stara Gradiška i više drugih zatvora za političke zatvorenike. Kroz KPD Lepoglavu je prošlo više od 50.000 osuđenih od toga broja je bilo 12.500 političkih zatvorenika. Slična situacija je bila i u KPD-u Stara Gradiška. U Lepoglavi je umro 191 hrvatski politički zatvorenik.

· Politički logor Goli otok je osnovan 9. srpnja 1949. godine i bio je u funkciji kao zatvor do 1988. godine! Nakon sukoba Tita i Staljina 1948. godine je otvoren politički logor Goli otok, zatočenike se slalo administrativnim odlukama bez suđenja što je osobno odobrio zločinac Tito.

· U Hrvatskom državnom arhivu postoji popis zatočenika koji je sastavila UDBA. Bilo je zatočeno 16.101 zatočenik (15.173 muškarca i 928 žena). Popis nije kompletan jer se navodi i podatak da je kroz logor prošlo do 30.000 zatvorenika. Na Golom otoku su bili zatočeni komunisti, „nacionalisti“ i oni koji nisu znali zbog čega su bili zatočeni. Život je (prema popisu) izgubilo 413 osoba (prirodna smrt, ubojstvo i samoubojstvo). Nije poznato tko je predložio da Goli otok bude radni logor. Neki tvrde da je to ideja književnika Miroslava Krleže, drugi da je to ideja kipara Augusta Augustinčića.

· Politički logor na Svetom Grguru je imao istu namjenu kao i Goli otok. Jedno vrijeme je bio radni logor za žene!

Godine 1945. po naredbi Vicka Krstulovića (a po Uredbi saveznog ministra) su u Hrvatskoj preorana i uništena sva vojna groblja i grobovi pojedinaca koji su bili proglašeni neprijateljima! Tako su to radili jugoslavenski i hrvatski „antifašisti“.

Ukupno je svjetska zabluda komunizma ubila 100 milijuna ljudi.