Pierre Teilhard de Chardin
francuski teolog, filozof i paleontolog (Sarcenat kraj Clermont-Ferranda, 1. V. 1881 – New York, 10. IV. 1955).
Teilhard de Chardin [tεja:’ʀ də šaʀd’], Pierre, francuski teolog, filozof i paleontolog (Sarcenat kraj Clermont-Ferranda, 1. V. 1881 – New York, 10. IV. 1955).
Izvor: hr.wikipedia.org
Od 1911. isusovački svećenik. Radio je u pariškom Muzeju prirodne povijesti te predavao geologiju i paleontologiju na Katoličkom institutu u Parizu; doktorirao iz paleontologije na Sorbonnei 1922.
Sudjelovao je u mnogim ekspedicijama (Kina, Etiopija, Indija, SAD, Južna Afrika), pridonio 1929. otkriću lubanje pekinškoga čovjeka (sinantropa).
Nastojao je pomiriti evolucionizam i kršćanski nauk te je razlikovao tri stadija evolucije: kozmogenezu, biogenezu i neogenezu.
Evolucija polazi od anorganskoga do organskoga, od živoga do čovjeka, od čovjeka do višega stadija integracije i oduhovljenja.
Teilhard ističe da je čovjek prvotno bio homo faber, a tek poslije homo sapiens. Time želi dokazati očovječenje života i svijeta, jer je čovjek kao fenomen počeo sve humanizirati; temeljne su dionice ljudskoga razvoja vitalizacija, humanizacija i spiritualizacija; ljudski fenomen etapa je prema neosferi, prostoru ideja, koja je priprema za dolazak »kozmičkoga Krista«.
Time je pojam utjelovljenja prenio na kozmičku razinu; čovjek će se pridružiti Bogu u »točki Omega« spiritualnoga savršenstva.
Također je smatrao da biološku evoluciju prati i ona moralna pa čovjek neprestano razvija socijalnu solidarnost. Unatoč velikom odjeku, njegov je nauk izazvao sumnjičenje i suzdržanost službene Crkve.
Glavna djela: Ljudski fenomen (Le Phénomène humain, 1955), Pojava čovjeka (L’Apparition de l’Homme, 1956), Vizija prošlosti (La Vision du Passé, 1957), Božansko okruženje (Le Milieu divin, 1957), Čovjekova budućnost (L’Avenir de l’Homme, 1959.
Izvor: enciklopedija.hr