New age – što je to i za koga?

1
 Michelangelo Merisi da Caravaggio: Narcis, 1594.
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Narcis, 1594.

Fenomen New agea

Danas mnogi oko nas govore o New ageu. Malo ljudi zna o čemu se zapravo radi. New age znači „Novo doba“. Radi se o težnji ljudi za novim, boljim vremenom koje bi trebalo zamijeniti ovo naše, neizbježno, današnje. Čovjek je danas općenito nezadovoljan svojom sudbinom u kojoj ima napornog rada, patnje, frustracije, osamljenosti, bolesti i smrti.

Onaj čovjek koji je pristaša Novog doba osjeća neutaživu čežnju za jednom silom koja bi mogla iz njegove svijesti i iz njegovog života ukloniti sve nepovoljno i teško. Takav čovjek žudi za bezgraničnom srećom, trajnim zdravljem, vječnim životom punim svjetlosti i mira. Taj čovjek ima predodžbu o jednoj vrsti raja i nastoji taj raj doseći ovdje na zemlji. Pri tome ima samo jedan uvjet: da u svemu tom njegovom nastojanju nema mjesta za Boga.

Čovjek Novoga doba je uvjeren da je njegova ljudska jezgra ustvari sam bog. Stoga on, precjenjujući sebe u svom samoobožavanju, ne želi nikakav susret ili vezu s kršćanskim Bogom koji je osoba. To je čovjek koji je orijentiran samo na sebe samoga, koji želi sam sebe spasiti od krhkosti života i koji misli kako će svoju dušu sačuvati vlastitim silama. On živi poput (izoliranog) pojedinca u moru čovječanstva ne osjećajući nikad potrebu za susretom, za zajednicom, za drugovanjem, za suživotom.
On cijeni samo silu, energiju, samo protok neke svemirske snage koja svoj izvor i uvir nalazi u njemu samome.

New age je svjetonazor, filozofija, način i svrha života. On čak preuzima od raznih religija poneki detalj i to onda ugrađuje u svoju konstrukciju koju nudi čovječanstvu kao premoćnu i novu vjeru. On želi nadrasti sve religije svijeta. Krakovi te pojave ušli su u današnju literaturu, glazbu, slikarstvo, psihologiju, medicinu, politiku, odgoj, proželi su svu našu svakodnevnicu.

Novo doba je ušlo u naše vrtiće, škole, ustanove, bolnice, ambulante, udruge, trgovine zdravom hranom, restorane, gimnastičke dvorane… Novo doba pohlepno guta naše slobodno vrijeme, uzima nam snagu, novac i moć, a preko medija lukavo ulazi u našu podsvijest.

Za kršćane je važno da znaju da taj svjetonazor želi našega Boga zamijeniti svemirskom silom ili svemirskom energijom. Novo doba ne smatra čovjeka osobom koja ima jedinstvenu, neizmjerno vrijednu i besmrtnu dušu, već osobnost smatra imaginacijom.

Čovjek Novog doba gradi svoj vlastiti oltar na koji stavlja sebe. Njegov kult je obožavanje sebe, svoga zdravlja i beskonačnog življenja. Tu nema mjesta za ono što je prirođeno krhkoj biološkoj naravi čovjeka, a to su bolest, zlo, nesreća, nemoć i smrt.

Budući da se radi o poimanju života koje je uvelike različito od našeg kršćanskog poimanja, potrebno je taj fenomen dobro upoznati, kako bismo i ljude koji su utopljeni u taj fenomen mogli što bolje razumjeti. Ti ljudi su često našli bližnji, naši prijatelji, rođaci, naša djeca ili naši roditelji. To su često i naši bolesnici. Takvi ljudi, zatravljeni ljepotom nekog obećanog svijeta, često niti nisu svjesni kad se počinju sami raslojavati i odvajati od svoje obitelji, prijatelja, od svog liječnika-terapeuta, od svog kulturnog ozračja i kada korijeni njihove osobnosti počinju odumirati.

Važnost poznavanja New agea

Danas nam je cijeli svijet postao dohvatljiv dodirom kompjutorske tipke.
Daljina više ne predstavlja problem, jer su mogućnost komunikacije bezgranične. Ne važe više pojmovi „daleko“ ili „blizu“. Danas je sve što postoji zgusnuto u maloj aparaturi na našem pisaćem stolu. Sve dobro i sve zlo ovoga svijeta dohvatljivo je u par sekundi. Stoga nam je potrebno samo mudro prosuđivanje. A za to je pak potrebna samo ispravna informacija i odgovornost.

Očekivanja

Od zrelog vjernika se očekuje da ima svoj čvrsti stav. Stav pak znači imati uspravnost i značaj. To znači da sam sebi mogu odgovoriti na pitanje tko sam, čiji sam i zašto sam poslan na svijet.

Imati kršćanski stav čak znači također i dobro razmisliti prihvaćam li svom svojom dušom prvu Božju zapovijed koja glasi: „Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene“.
Ispravna informacija treba vjernika osokoliti kako ne bi postao plijen pomodarstva ili duhovni nomad – lutalac. Informirani vjernik neće dopustiti da mu Isusa Krista podlože poplavi mnogobrojnih živućih bogova. Onaj tko ima ispravnu informaciju neće se dati raznositi duhovnim prostranstvima poput lišća na vjetru.

On će biti postojan i gord čuvar svoje neizmjerno vrijedne osobne duše i svoga tijela otkupljenog Kristovom smrću, određena za Uskrsnuće i vječni život s trojedinim Bogom

Foto: Michelangelo Merisi da Caravaggio: Narcis, 1594. By Caravaggio – The Yorck Project: 10.000 Meisterwerke der Malerei. DVD-ROM, 2002. ISBN 3936122202. Distributed by DIRECTMEDIA Publishing GmbH., Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=148809

1 komentar
  1. MIRA TURKALJ kaže

    Zdravlja – KAO MALO VODE NA DLANU
    Dok ga imamo, ne znamo što imamo. Kada ga nemamo, onda, i svaka slamka dobro dođe.
    Ali ne treba očajavati, glavu gubiti, treba se, sa sobom dogovoriti, prihvaćam, ili ne prihvaćam?
    U bolesti dođe puno toga u pitanje, a najviše čovjekova duhovnost, tu se vidi bilanca čovjekovih vrijednosti i u koju “banku” je što ulagao.
    Postoji jedna knjiga, ne znam čij, a, zove se UČIMO STARJET!
    Dugo sam tu knjigu mimoilazila i pitala se: Pa, što mi ona ima reći? Uzeh ju u ruke, pročitah i doista sam zaključila da treba učiti starjeti, zanimljivo, ne u starosti, nego u mladosti. I kada sam dobro sve promiješala u svojoj glavi, potajice sam počela svojoj pameti “krasti ” momente razmišljanja o tome što ću raditi u starosti. Nisam trebala puno razmišljati, nije došla starost – premda je i ona bila na pomolu, nego bolest. Što sad. U toj bolesti se ne može ozdraviti, za sada nema lijeka, samo imaju zamjenski lijekovi, koji “glume” da tako kažem ono što nemam. I mogu reći, da, za sada dobro “glume” i nadomještaju moj hendikep, ali sve – možda zato – što sam se na neki način dogovorila sa svojom bolešću i prihvatila ju. Uz lijekove sam razvila i svoju specifičnu terapiju, koja mi uvelike pomaže.
    U zaglavlju bloga KUSTODIJA ima puno tema. Autor ovoga bloga je to lijepo osmislio i dao jednu širinu, jer sve je u službi čovjeka, svatko ima svoja iskustva, svoje polje djelovanja, svoje, interese, svoja izražavanja i puno toga. Zdravlje, također na ovom blogu ima svoju rubriku i ako ga nešto potkopa, i nađe nas ne pripravne, sruše nam se svi svjetovi, nade, planovi. Kao što u onoj knjizi piše UČIMO STARJETI, na ovom blogu se mogu i zdravstvene teme podijeliti.
    A kome se preporučiti? Preporučam: sv. Josipu.
    Mira T.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.