Čovjek je stvoren od četiri elementa i treba živjeti u doticaju s njima: vodom (kupanje, plivanje), vatrom (svijeća, kamin), zemljom (raditi u vrtu, hodati bos) i zrakom (duboko disati, kretati se na svježem zraku).
Istodobno, u središtu svakog čovjeka prebiva Presveto Trojstvo. To znači da su u nama sve kreposti koje su nam potrebne za ispunjen i sretan život. Radi toga je važno da čovjek živi u neprestanoj povezanosti s Bogom (molitvom, meditacijom, čitanjem sv. Pisma, sakramentima) i da je svjestan da je s Bogom jači od svega. Dobar odnos s Bogom uključuje, dakako, i dobre odnose s drugim ljudima.
Prema Hildegardi iz Bingena možemo biti pobjednici usprkos patnji i povredama te očekivati čuda ako živimo u Božjoj blizini. Iznimno ispunjen i smislen život po Hildegardi nastaje uvijek kada smo istodobno u skladnom odnosu s bližnjima, društvom i Bogom, izvorom naše sreće i duhovnog zdravlja. Isto tako, ako usrećujemo druge, sami postajemo sretni.
Uzrok svih bolesti je u čovjekovom duhovnom području (njegovoj duši). Ako se ne ukloni duhovna blokada ne može doći do potpunog ozdravljenja.
Ako jačamo svoje duhovno područje, bit ćemo zdraviji i u tjelesnom području.
Prema sv. Hildegardi iz Bingena opće moralno rasulo dovelo do je ugroženosti čovjekova života na zemlji, što se odražava u zagađenju elemenata (zrak, voda, zemlja i vatra), nehumanim postupcima prema čovjeku (koncentracijski logori, pobačaji, magija) i dr.
Čovjek koji ustraje u zlu se pretvara u «zvijer», odnosno «čovjeka u životinjskom obliku» kojim je moguće manipulirati. Onaj kojemu manjkaju kreposti, odnosno kome manjka ljubavi, milosrđa, nade i hrabrosti, razbolijeva se duhovno, time što iznutra otvrdne i okameni se, te se pretvara u «stup» (ateizam), pada u «dolinu smrti» (beznađe), ili postaje «vreća brašna» bez oblika (kukavičluk, udobnost); konačno zapada u očaj, pri čemu postaje poput strašila za ptice na suhom drvetu, koje demoni i zlodusi gone ovamo-onamo.
Autor: prof Višnja Bartolovic