Roberta Kljenak: Oteti od zaborava 91 heroj Domovinskoga rata!

„Roberta Kljenak u rukovetu svojih priča nadilazi vrijeme kad je junacima zabranjeno govoriti o kukavicama, a kukavicama su na raspolaganju sva sredstva za poniženja junaka. Umjesto „ogledalca“ njezinih vršnjakinja, izgubljenih u suvremenoj književnosti „divijačke“ literature, ona se zagledala u dubinu svoje duše, težeći za „višim ciljevima“. A njezin je nebeski cilj pokazati veličinu hrvatske mučeničke duše i reći joj „hvala“, kad to čula, i kad to ne čula.

Kad se pojavi knjiga Roberte Kljenak, bit će joj kao i svim svjetlostima. Sve će učiniti da ju ugase. Ne, ne će ju ugasiti. Ona će ostati. Knjiga Roberte Kljenak svjetiljka je u mračnome dobu hrvatske kulture. Ona svijetli. Pitati koliko, nevažno je pitanje, jer sigurno ju ne će hvaliti sinovi „svih mrakova“. Ona svijetli. Oni se gase, bučno noseći paklu svoje ništavilo.

Živi se onda kad napadnut ideal ima tko braniti. Brani ga mladica, cura, žena na pročelju viših ciljeva. Mogla bi napast pomisliti da je sama. Nije sama. Ima nas puno. I ne odustajemo od ideala. Pa da je i sama, ponovno ideal ne umire. Slike mudroga života uvijek potvrđuju istinu. Biser se može zatrpati milijunima kubika bezvrijedne tupine. On ostaje uvijek isti, a svijetli čim ga obasja svjetlost.

Knjiga može biti orao i kokoš. Dvorište je uvijek ograđeno, a ograda toliko visoka da kokoši ne mogu nadletjeti ogradu. Poslušne, odrekle su se letenja, vječno prebiru smetlište, uvijek bulje u istu zemlju. Upitaš li im pijetla za „smisao“ života, on, kao najmudriji izdanak suvremene filozofije, i napretka, odgovorit će umjesto kokošinjca: ovdje je smetlište, i ovdje su kokoši. Zašto bih nekamo trebao ići? Smisao je života kljucati zrnje i kokoši. Pitate li orla što on misli o ogradi, zrnju, kokošima i dvorištu, s prijezirom će odletjeti nebu pod oblake, ideal leta ne prodajući za zrnato, kokošje smetlište. Orao i kokoši nisu isto. Orlovi znaju umirati od gladi, ali nikada od srama. Kokoši umiru od srama, kokoši su svoje letenje prodale za smetlište.

Knjiga Roberte Kljenak orao je među kokošima. Mogu zamisliti kad u dvorište ovakvih kokošiju sleti poruka knjige Roberte Kljenak, knjige o smislu hrvatske žrtve, knjige kao svjedočanstva hrvatskoga junaštva, knjige kao riječi dubokoga poštovanja prema svetom idealu hrvatske slobode. Ova knjiga stoga i ne će slijetati u kokošinjac. Ona će voljom duhovnog orla nadletjeti kokoši, kokošinjac, i sve pijetlove, glasnogovornike pretiloga i bezglavoga ništavila. Neka, stoga, ova knjiga i ne prestaje biti orao. Kokoši neka misle što ih je volja. Kokoši i orlovi nisu isto.

Knjiga o devedeset i jednome junaku, misleći na sve junake, svjedoči o ozbiljnom Narodu i hrvatskim junacima. Ona dijeli odličja ponosa: dodjeljuje ih devedeset i jednome hrvatskome junaku, a dodjeljuje ih svakome drugome hrvatskome junaku. Dodjeljuje ih umjesto onih što su, dijeleći „herojska“ odličja društvu svoga kokošinjca, zaboravili odlikovati junake Robertine Domovine, Doma i Ljubavi.“
Napisao: fra Ante Čavka

PREDGOVORE ZA KNJIGU NAPISALI SU:

1. Osječko-baranjski župan IVAN ANUŠIĆ, a predgovor nosi naslov: „Neizbrisiv trag“

2. fra ANTE ČAVKA iz Knina, predgovor nosi naslov: „Orlovi znaju umirati od gladi, ali nikada od srama“

3. Hodočasnik BRANKO ČULO, predgovor nosi naslov: „Priča o grudi snijega“

4. Ratni ministar zdravstva ANDRIJA HEBRANG, predgovor nosi naslov: „Kome mlade generacije imaju zahvaliti za slobodu koju uživaju“

5.Dragovoljac HOS-a DAMIR MARKUŠ, predgovor nosi naslov: „Slavna povijest“

6. Voditelj kuće susreta Tabor i nasljednik fra. Zvjezdana Linića – fra. IVAN MATIĆ, predgovor nosi naslov: „Snaga Božjeg oproštenja zaista je velika i sve može okrenuti na dobro“

7.General ŽELJKO SAČIĆ, predgovor nosi naslov: „Jedan od koraka da se hrvatskim herojima oda priznanje“

8. Pjesnik ANTE NADOMIR TADIĆ ŠUTRA, predgovor nosi naslov: „Robertino devedeset i jedno zrnce svehrvatske krunice“